U Egiptu, gdje je u prva kršćanska vremena bilo puno velikih manastira, jedan se monah družio s neobrazovanim jednostavnim seljakom – felahom. Jednom je prilikom taj seljak rekao monahu:

“I ja štujem Boga koji je stvorio ovaj svijet! Svaku večer nalijevam u zdjelu kozjega mlijeka i stavljam ga pod palmu. Noću Bog dođe i popije moje mlijeko. Jako mu se sviđa! U zdjeli nikada ne ostane ni kapi!”

Kada je čuo te riječi, monah nije mogao, a da se ne nasmije. Blagim i razumnim riječima objasnio je prijatelju da Bogu ne treba kozjega mlijeka. Međutim, seljak je tvrdoglavo tjerao svoje. Tada mu je monah predložio da sljedeću noć potajice prate što će se dogoditi nakon što posudu s mlijekom ostave pod palmom.

Rečeno-učinjeno: te noći monah i seljak pritajiše se nedaleko od palme i uskoro su pri mjesečini ugledali kako se k zdjeli prikrada lisica. Popila je sve mlijeko i oblizala zdjelu. Seljak je bio kao gromom pogođen.

“Da”, skrušeno je priznao, “sada vidim da to nije bio Bog!” Monah ga je htio utješiti pa mu je uzeo objašnjavati da je Bog duh, da je potpuno drukčiji od našega svijeta, da ga ljudi mogu upoznati na poseban način… No seljak je samo stajao pred njim oborene glave, a onda je zaplakao i otišao u svoj kućerak.

Monah se također uputio u ćeliju. Međutim, kada je došao do nje, u čudu je vidio anđela kako mu se ispriječio ispred kućnoga praga. Monah je uplašeno pao na koljena, a anđeo mu je rekao:

“Taj jednostavni čovjek nije ni obrazovan, ni vičan knjigama niti mudar da o Bogu misli drukčije nego kako je činio. A ti si mu u svoj svojoj mudrosti i načitanosti oteo tu mogućnost. Reći ćeš da si ispravno postupio? Međutim, jedno ti ne znaš, o, mudri čovječe: Bog, koji je vidio iskreno srce toga seljaka, svake je noći slao lisicu kod palme da ga utješi i prihvati njegovu žrtvu.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tihona Ševkunova “Nesveti sveti i druge priče”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net