Neki se pauk jednog lijepog jutra spustio s visokog drva po čvrstoj niti. Dolje u grmlju sagradio je svoju mrežu koju je tijekom dana sve veličanstvenije razvijao i kojom je hvatao bogat plijen.

Navečer još jednom je obišao mrežu i utvrdio da je divna. Onda otkri onu nit prema gore na koju je u svojoj velikoj zaposlenosti zaboravio. Više nije razumio čemu služi i pomisli da je suvišna te je bez oklijevanja pregrize. Mreža odmah pade po njemu, umota ga kao mokra krpa i uguši.

Ova priča nepoznatog autora govori o tome kako pritisnuti svakodnevnim poslovima i obvezama, brigama i nadama, uspjesima i neuspjesima, često zaboravljamo da naš život nije samo ovozeman, nego da imamo svoj izvor i uvir u vječnosti… Došli smo na svijet ne pukim slučajem, nego Božjim stvaralačkim činom ljubavi. Naš Stvoritelj u svakom trenutku uzdržava naše postojanje te smo prema njemu usmjereni kao svome konačnom odredištu…

Kad to u svom životu zaboravimo, kad odsiječemo nit koja nas spaja s vječnošću misleći da nam je nepotrebna, kad zanemarimo kontakt s Bogom, duhovnost i nadnaravnu dimenziju, naš život gubi temeljnu nit koja ga čini smislenim i lijepim… Bez čvrste povezanosti s Bogom, usprkos svim našim naporima, ostvarenjima i uspjesima, sve se urušava… Nisu li promašeni životi tolikih moćnih i slavnih koji imaju sve, a nemaju nikoga i ništa osim depresija i ovisnosti, živi dokaz tome…

Stoga uvijek imajmo na umu koja je najvažnija nit u našem životu i posvetimo joj pažnje i vremena – danas i svakog dana. Ako budemo njegovali nit odnosa s Bogom, sve druge niti svih životnih stvarnosti kao i odnosa s ljudima bit će savršeno ispletene, tvoreći skladnu cjelinu koja će nas ispuniti radošću i mirom.

Petar Balta