DUHOVNA PRIČA

Obožavao sam subotnja jutra, posvećivao ih sebi… A onda sam čuo priču o ’tisuću pikula’

Teorija o „tisuću pikula“ vam može promijeniti život

Foto: www.stocksnap.io

Što sam stariji, to sve više uživam u subotnjom jutru. Možda zbog tihe samoće u kojoj uživam jer prvi ustajem, a možda i zbog nesputane radosti što ne moram biti na poslu. Kako bilo da bilo, prvih nekoliko sati subotnjeg jutra pružaju mi najviše užitka.

Prije nekoliko tjedana išao sam prema radnoj sobi sa šalicom vruće kave u jednoj i jutarnjim novinama u drugoj ruci. Ono što je započelo kao tipično subotnje jutro, preokrenulo se u jednu od onih lekcija koje život pokatkad pruža. Evo kako ide priča.

Uključio sam svoj amaterski radio da malo poslušam o čemu se priča. Dok sam pretraživao frekvencije, naišao sam na starijeg gospodina koji je odašiljao izuzetno jak signal, a imao je divan glas. Znate na što mislim: zvučao je poput nekoga tko bi trebao raditi u medijima. Nekome je pričao nešto o „tisuću pikula“. To me zainteresiralo i odlučio sam poslušati priču do kraja.

„Čuj, Tome, definitivno izgleda da si jako zauzet svojim poslom. Siguran sam da te dobro plaćaju, ali šteta je što moraš toliko često biti na putu i daleko od svoje obitelji. Teško je povjerovati da mladi muškarac mora raditi šezdeset ili sedamdeset sati tjedno kako bi sastavio kraj s krajem. Šteta što si morao propustiti kćerin plesni nastup.“ Nastavio je dalje: „Nego, da ti ispričam nešto, Tome, što je meni pomoglo da sagledam svoje prioritete iz prave perspektive.“

I tada je počeo razlagati svoju teoriju o „tisuću pikula“.

Vidiš, jednog sam dana odlučio izračunati neke stvari. Prosječna osoba živi oko 75 godina. Znam, neki žive više, a neki manje, ali prosječno ljudi žive oko 75 godina. E sad, kad pomnožimo 75 i 52 dobijemo broj 3900, a to je broj subota koje prosječan čovjek proživi u svojem životu. Slušaj me dalje, Tome, jer dolazim do bitnog dijela. Tek kad sam navršio 55 godina počeo sam o tome malo više razmišljati, a dotad sam proživio preko 2800 subota. Shvatio sam da imam još oko 1000 subota u kojima mogu uživati – budem li živio 75 godina! Stoga sam otišao u dućan s igračkama i kupio svaku pikulu koju su imali. Morao sam otići u tri dućana s igračkama da bih skupio 1000 pikula. Doma sam ih stavio u veliku, prozirnu, plastičnu posudu.

Otada sam svake subote vadio po jednu pikulu. Dok sam promatrao kako se smanjuje broj pikula u posudi, počeo sam se sve snažnije koncentrirati na bitne stvari u životu. Ništa ti ne može pomoći da odrediš svoje prioritete toliko dobro kao promatranje kako ti vrijeme istječe. I da ti kažem još jednu stvar prije nego što prekinem vezu i izvedem svoju dragu ženu na doručak. Ovog jutra izvadio sam zadnju pikulu iz posude. Smatram, ako doživim sljedeću subotu, onda mi je darovano malo više vremena. A svima bi nam koristilo malo više vremena. Bilo mi je lijepo popričati s tobom, Tome. Nadam se da ćeš provoditi više vremena sa svojom obitelji i da ćemo se i opet susresti na ovim frekvencijama.“

Na radiovalovima bilo je jako tiho kad je taj gospodin prestao pričati. Imali smo o čemu razmišljati. Ja sam namjeravao popraviti antenu to jutro, a potom sam planirao sastati se s nekolicinom prijatelja kako bismo poradili na sljedećem klupskom glasniku. Umjesto toga, otišao sam do spavaće sobe i probudio svoju ženu poljupcem: „Draga, vodim tebe i djecu na doručak“. „Što se to dogodilo?“ pitala je s osmijehom na licu. „O, ništa posebno, samo već dugo nismo proveli subotu zajedno s djecom. E da, možemo li skoknuti do dućana s igračkama na putu do restorana? Moram kupiti nešto pikula…“

Tekst je objavljen u časopisu Rhema br. 28 (rujan/listopad 2007.). Dopuštenje za prenošenje teksta vrijedi isključivo za portal bitno.net

Objavljeno: 11. srpnja 2017.

Možda vam se svidi