Jedne je nedjelje neka mlada domaćica pripremala salatu u kuhinji. Njezin muž uđe i da se malo našali upita: “Znaš li mi reći o čemu je jutros župnik propovijedao?”

“Ne sjećam se više”, odvrati žena.

“Zašto ideš u crkvu slušati propovijedi kad ništa ne zapamtiš?”

“Vidiš li, dragi, ovu vodu kojom ispirem salatu? Voda teče i otječe ne ostajući u zdjeli, ali salata će ipak biti oprana.”

Nije najvažnije zapamtiti sve pojedinosti. Važnije je dopustiti da te riječ Božja “opere”.

Tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.