Nakon nekoliko toplijih dana, kada je temperatura bila i oko 14 °C, danas je diljem Lijepe naše pao – snijeg!

Gotovo identična situacija dogodila se upravo na današnji dan 1889. godine, odnosno prije 136 godina, i to na dan redovničkog oblačenja svete Terezije od Djeteta Isusa, velike svetice našeg doba i crkvene naučiteljice.

Ovako ona piše o tom posebnom danu u svojoj autobiografiji „Povijest jedne duše“:

„Međutim je stiglo vrijeme moga redovničkog oblačenja. (…) Čekanje je bilo dugo, ali također, kakva li lijepa blagdana!… Ničega nije nedostajalo, ništa, dapače ni snijega…“

„Ima li kojeg smrtnika, ma koliko bio moćan, koji bi mogao učiniti da s neba padne snijeg da razveseli svoju ljubljenu zaručnicu?“

Sveta Mala Terezija jako je voljela snijeg. „Ne znam jesam li vam već govorila o svojoj ljubavi prema snijegu?…“, piše ona u prvom dijelu autobiografije svojoj tadašnjoj poglavarici i rođenoj sestri, Majci Agnezi od Isusa. „Još dok sam bila sasvim mala, njegova me je bjelina očaravala; jedan od najvećih užitaka bila mi je šetnja pod snježnim pahuljicama. (…)

Napokon, uvijek sam željela da dan mog redovničkog oblačenja priroda bude kao i ja ukrašena bjelinom. Uoči toga lijepoga dana žalosno sam gledala sivo nebo s kojega se od vremena do vremena otkidala sitna kiša, a temperatura je bila blaga da se više nisam nadala snijegu. Sljedeće jutro nije se nebo izmijenilo. (…)

Pošto sam posljednji put zagrlila svoga ljubljenoga kralja (Terezijinog oca koji je došao na svečanost, op. a.) vratila sam se u klauzuru.

Prvo što sam opazila pod trijemom bio je ‘moj ružičasti Isusić’, koji mi se smiješio usred cvijeća i svijeća, a zatim je odmah moj pogled pao na snježne pahuljice… Dvorište je bilo bijelo kao ja.

Kolike li nježnosti Isusove! Ispunjujući želje svoje male zaručnice, darovao joj je snijega… Snijega! Ima li kojeg smrtnika, ma koliko bio moćan, koji bi mogao učiniti da s neba padne snijeg da razveseli svoju ljubljenu zaručnicu?…

Možda su se osobe od svijeta tako pitale, a sigurno je da im se snijeg kod moga oblačenja učinio kao malo čudo i da se cijeli grad tome začudio. Zaključilo se da imam čudan ukus kad volim snijeg… To bolje! To je još više istaklo neshvatljivu pažnju Zaručnika djevicâ… Onoga koji miluje ljiljane bijele kao snijeg!…“