Sin bogatog domaćina, američkog bijelca, upita kćer crnopute sluškinje: “Jenny, moliš li se ti Bogu?” Nakon kratkog oklijevanja, djevojčica odgovori: “Naravno, svaku večer.” Dječak nastavi: “Ti dakle vjeruješ da Bog uslišava tvoje molitve kao što uslišava ono što mole bijela djeca?” Djevojčica je ostala zatečena, ali napokon odgovori s puno pouzdanja: “Pa svakako: ja svoje molitve upućujem Božjem uhu, a ne njegovim očima.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ljudevita Antona Maračića “Kao zraka koja rastapa”, o kojoj više možete saznati na poveznici ovdje.