Jednoga dana neki se čovjek zaustavi u dvorištu gdje su se igrala djeca. Čovjek poče izvoditi kolutove i niz drugih šala da bi ih zabavio. Majka jednoga od dječaka promatrala je to s prozora. Nakon nekog vremena siđe u dvorište i priđe sinu.

“Ah, ovaj je uistinu svet čovjek”, reče mu: “Sine moj, idi k njemu!”

Čovjek stavi ruku na dječakovo rame i upita: “Reci mi, što bi ti htio biti?”

“Ne znam”, odgovori dječak. “Što biste vi željeli da budem?”

“Ti meni trebaš reći što bi želio postati.”

“Ah, ja bih se najradije igrao.”

“Hoćeš li se onda igrati s Bogom?”

Dječak je bio zatečen i nije znao što da odgovori. Onda mu svetac reče: “Ako se budeš znao igrati s Bogom, naučit ćeš jednu od najljepših stvari na svijetu. Svi Boga doživljavaju tako ozbiljno da je postao smrtno dosadan. Igraj se s Bogom, sine. Boljeg suigrača od njega nećeš naći.”

Neki zakonoznanac promatrao je prizor mnoštva ljudi na tržnici koja se doimala poput mravinjaka. Iznenada mu se ukaže prorok Ilija. Zakonoznanac iskoristi priliku i zamoli proroka: “Prosvijetli moje neznanje: hoće li itko od ovih s tržnice ući u buduće kraljevstvo Božje?

“Nitko, baš nitko!” odgovori prorok mašući glavom.

U taj čas dođoše na tržnicu dva čovjeka. Počeli su izvoditi akrobacije, šale i ludorije da privuku ljude. Doskora ih okružiše djeca i odrasli, uživali su smijući se i plješćući.

Prorok Ilija poviče: “Ovi će sigurno ući u buduće kraljevstvo Božje!”

Zakonoznanac pođe onoj dvojici zabavljača:

“Što vi prodajete?” upita.

Oni odgovoriše: “Iako nam je srce često tužno, mi svima nudimo radost života.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.