Jedna afrička priča govori kako je neki lovac u šetnji šumom pronašao mladunče orla koje se tek izleglo, uzeo ga i ponio kući. Smjestio ga je u kokošinjac. Ondje je kralj ptica rastao s pilićima i ubrzo se naučio ponašati kao i oni: zobao je kukuruz i skakutao po dvorištu.

Jednoga dana, mnogo mjeseci kasnije, seljak je zamišljeno promatrao velika krila te veličanstvene ptice koja, premda je to mogla, nije naučila letjeti jer je cijeloga života bila zatvorena. Dobri se čovjek pokajao zbog onoga što je učinio i odlučio je pustiti orla na slobodu. Izveo ga je iz dvorišta, nježno primio u naručje i odveo ga do obližnjeg brda. Ondje ga je podigao u zrak i rekao mu: „Ti si orao. Pripadaš nebu, a ne zemlji. Raširi svoja krila i leti!“ No ptica se nije ni pomaknula. Pogledala je s brda prema pilićima koji su zobali i počela poskakivati hoteći im se pridružiti. Seljak je neumorno ponavljao: „Ne smijemo te podcijeniti i odgajati među kokošima koje ne rade ništa drugo, već se neprestano svađaju oko zrnja koje nađu na podu. Raširi svoja krila i leti!“ No, mladi je orao bio sve više zbunjen zbog tako „visokog“ cilja. Podrhtavao je cijelim tijelom i davao znakove da se želi vratiti na sigurno mjesto.

Seljak nije odustajao. Sljedećeg ga je dana rano ujutro odnio na visoku planinu. Kada su stigli na vrh, ponovno ga je podigao visoko u zrak i natjerao da pogleda ravno u blistavo jutarnje sunce, hrabreći ga riječima: „Ti si orao. Rođen si da slobodno letiš, da dođeš do sunca. Možeš prevaliti goleme udaljenosti i igrati se s vjetrom. Ne boj se! Pokušaj! Raširi krila i leti!“ Tada se orao, zadivljen silnom svjetlošću, uspravio, polako raširio svoja velika krila i uz trijumfalni krik poletio. Letio je sve više i više, dok se na kraju više nije mogao vidjeti na obzoru… „Tko je rođen s krilima, mora ih koristiti za letenje“, pomislio je seljak dok je pjevušeći silazio s planine.

Priča je preuzeta iz knjige “Živjeti slobodu snagom vjere”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal bitno.net.