DOKAZI NADNARAVNOGA (2)

Gospa Guadalupska – slika koja i danas predstavlja izazov za znanstvenike, a nisu joj naštetili ni kiselina ni bomba

Svi koji su istraživali taj fenomen došli su do istog zaključka: za aztečko platno iz 16. stoljeća ne vrijede zakoni fizike. Ostale tekstova iz ovog niza možete pročitati OVDJE.

Foto: Flickr.com/Lawrence OP, Dokazi nadnaravnog 2 ozdravljenje čudo ozdravljenja

Foto: Flickr.com/Lawrence OP

Marijanska svetišta diljem svijeta omiljena su odredišta brojnih hodočasnika, a istodobno su to i mjesta brojnih ozdravljenja za koja znanost nema objašnjenja. Najposjećenije Gospino svetište na svijetu je ono Gospe Guadalupske u Meksiku, koje godišnje posjeti oko 12 milijuna hodočasnika. Tamošnji crkveni anali sadrže popis brojnih ozdravljenja od teških bolesti do kojih je tijekom stoljeća došlo na tom mjestu. Ipak, crkveni povjesničari drže da je najveće čudo koje je nastalo kao plod slike Gospe Guadalupske munjevita evangelizacija Latinske Amerike u 16. stoljeću. U samo nekoliko godina, od 1532. do 1538., krstilo se čak osam milijuna Indijanaca. Marijino ukazanje i njezine poruke Juanu Diegu bile su za to od presudne važnosti.

To je tek jedno od niza čuda o kojima govori knjiga “Dokazi nadnaravnoga – Istraga o čudima i fenomenima“, autora Grzegorza Gornyja i Janusza Rosikona, dvojice Poljaka koji su proputovali svijet u potrazi za Božjim čudima, a na hrvatsko je tržište donijela izdavačka kuća Verbum iz Splita.

Slika Gospe Guadalupske, čudesno nastale 1531. godine, najvažniji je predmet marijanske pobožnosti na američkom kontinentu. Platno s Gospinim likom iz Guadalupea jedina je slika na svijetu koja je, po svemu sudeći, nastala samom refleksijom. Znanstvenici ne mogu objasniti kako se to dogodilo, ali mogu točno odrediti identitet osoba na slici u Gospinim očima. Ćelavi starac s bradom je biskup Meksika Juana de Zumarraga, podrijetlom Baskijac, a Indijanac s kapom na glavi je Juan Diego koji je prije krštenja nosio aztečko ime Cuauhtlatohuac. Danas ga pod tim imenom Katolička crkva časti kao sveca. Ivan Pavao II. beatificirao ga je 1990., a kanonizirao 2002. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad se Gospa 9. prosinca 1531. godine ukazala Indijancu, zamolila ga je da ode biskupu Meksika i poruči mu kako je njezina želja da u podnožju brda ukazanja bude podignuto svetište njoj u čast. Gospa je rekla kako će na tomu mjestu pomagati onima koji budu tražili njezin zagovor. Biskup nije povjerovao riječima Azteka. Ni nakon prvog ni nakon drugog ukazanja. Kad se treći put Gospa ukazala Diegu, rekla mu je da nabere cvijeća s vrha brda. Cvijeće je izbijalo iz snijega, a među njime su bile kastiljske ruže. Bojeći se da će uvenuti od hladnoće, omotao je cvijeće u svoj indijanski plašt, tzv. tilmu, i uputio se u biskupovu palaču. Stigavši tamo, prostro je svoj plašt, a Zumarraga i svi nazočni u čudu su pogledali platno, a zatim pali na koljena: na platnu je bila slika Blažene Djevice Marije. Upravo je taj prizor čudesno otisnut u očima Blažene Djevice Marije na plaštu.

Meksički misterij

Već sljedećeg dana, 13. prosinca 1531., plašt s Marijinom slikom u procesiji je prenesen do katedrale u Ciudad de Mexicu. Nedugo poslije, na mjestu koje je Marija naznačila, podignuli su marijansko svetište u kojemu i danas iznad oltara visi plašt indijanskog seljaka s Gospinom slikom.

Slika godinama predstavlja izazov za znanstvenike, i to ne samo zbog odraza u Gospinim očima, nego i zbog činjenice da nema nikakvih oštećenja. Svi koji su istraživali taj fenomen došli su do istog zaključka: za aztečko platno iz 16. stoljeća ne vrijede zakoni fizike. Nije mu naškodila ni kiselina kojom je slika jednom zgodom “nehotice” bila polivena, ni bomba koju je jedan divljak 1921. stavio pred čudotvornu Gospinu sliku.

Marija na slici iz Guadalupea ima tamnoputo lice, poput mestika. Izdaleka izgleda kao Indijanka, a izbliza kao bjelkinja. Mirno prožimanje tih dviju kultura događalo se upravo pred Gospinom slikom. Pred njom su se i Španjolci i Azteci odricali želje za osvetom, oholosti i međusobne mržnje koja se gomilala tijekom vremena konkvistadora. Današnji se Meksiko rodio upravo u Guadalupeu.

Više od stotinu godina kasnije u Calandi u Španjolskoj dogodilo se nešto što je u španjolskoj povijesti poznato kao El Milagro de los milagros – čudo nad čudima. Taj su događaj potvrdili brojni svjedoci, među njima dužnosnici vlasti, crkveno povjerenstvo i liječnici. Što se tamo dogodilo?

Aragonski težak Miguel Juan Pellicer iz bogobojazne obitelji koja je gajila veliku pobožnost prema Gospi, ostao je bez noge koja mu je amputirana 1637. godine, kad je imao samo 20 godina. Kako tada nije bilo anestezije, svezali su ga za krevet i dali mu alkohol za ublažavanje boli. Miguel Juan je urlao od boli i zazivao Gospu od Stupa u pomoć tijekom amputacije. Odrezanu nogu zakopali su na bolničkom groblju. No, on nije gubio nadu da će mu noga ponovno izrasti. Uvijek se molio Gospi od Stupa i ona ga je zaista i uslišala.

Ista ona noga koju su mu odrezali i zakopali je na groblju u Zaragozi, ponovno mu je – izrasla dvije i pol godine nakon amputacije! A mjesec dana poslije već je bila potpuno zdrava da je mladić mogao zajedno sa svojom obitelji otići u svetište Gospe od Stupa da joj zahvali za svoje čudesno ozdravljenje.

Kirurg koji mu je amputirao nogu pregledao ga je i ustvrdio kako se ne može znanstveno objasniti taj događaj. Kad su državne i crkvene službe potvrdile čudo, 1641. godine mladića je primio jedan od najmoćnijih vladara tadašnjeg svijeta – kralj Filip IV., koji je kleknuo pred siromašnog seljaka iz Calande i poljubio mu ranu na desnoj nozi. I najpoznatiji Calanđanin, redatelj Luis Bunuel, u jednom od svojih filmova spominje to čudo iz 1640., a svake godine 29. ožujka mještani organiziraju svečanu procesiju u čast čudu, noseći kip Miguela Juana.

Čudesna ozdravljenja događaju se i u francuskome marijanskom svetištu u Lourdesu. Procjenjuje se da je između 1858., kad se Gospa ukazala Bernardici, do 2011. zabilježeno više od 7000 znanstveno neobjašnjivih ozdravljenja. Crkva ih je službeno priznala samo 68, ali to vjernike ne zaustavlja u pohodu Gospi. Najfascinantnija je izjava direktora Medicinskog ureda u Lourdesu dr. Alessandra de Franciscisa koji je rekao: “Mislim da sam najsmješniji liječnik na svijetu – ljudi mi dolaze ne zato što im je loše, nego zato što su ozdravili!” Gdje god se događaju čuda, tu je Gospa umiješala svoje prste.

Molila smrt pa ozdravila

Čudesno je i ozdravljenje Janine Lach 1979. godine u Poljskoj, u svetištu Gospe Čenstohovske (Jasnogorske). Ona se udala s 19 godina, s 26 su joj dijagnosticirali neizlječivu bolest – multiplu sklerozu, zbog koje ju je napustio muž i ostavio je s dvoje djece. Mlada se žena utekla Mariji, molila je da zaštiti njezinu djecu, a za sebe – smrt. Sanjala je kako je Gospa zove, otišla joj je u pohode i – ozdravila! Odbacila je štake i ponovno stala na svoje vlastite noge, a da sve bude još nevjerojatnije, 2001. godine, nakon 27 godina razdvojenosti, vratio joj se njezin raskajani muž! A ona mu je sve oprostila i ponovno su zajedno.

Oko 99 posto svih priznatih čuda odnosi se na ozdravljenja. Slučajevi čuda drukčije naravi iznimno su rijetki. Takvo nemedicinsko čudo koje je Crkva priznala povezano je s peruanskom podmornicom “Pacocha”. Ta se podmornica sudarila 26. kolovoza 1988. s japanskim ribarskim brodom.

Pretrpjela je velika oštećenja i počela tonuti, a šestorica podmorničara odmah su poginula od udara. Među njima i kapetan, pa je zapovjedništvo preuzeo poručnik, inače podrijetlom Hrvat Roger Luis Cotrina Alvarado, koji je upomoć zazvao Mariju Propetog Isusa Petković.

Potom je uspio neviđenom snagom zatvoriti otvore kojima je more prodiralo u podmornicu i nosilo je na dno. Marija Petković čula je njegov vapaj, a on je zahvaljujući tome uspio spasiti sebe i sve preostale članove podmornice! Apostolska Stolica je 2002. potvrdila taj događaj kao čudo po zagovoru Marije Propetog Isusa Petković, a 6. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. u Dubrovniku ju je proglasio blaženom.

Gospa donosi potomstvo

Marijansko svetište u talijanskom gradiću Bra, udaljenom 60-ak kilometara od Torina, od 14. stoljeća mjesto je hodočasničkih pohoda, posebno parova bez djece koji mole zagovor Gospe od Cvijeća da dobiju dijete. Brojni zavjetni darovi u bočnoj kapeli svetišta svjedoče o uslišanim molitvama. Tamo je Gospa 29. prosinca 1336. spasila od silovatelja Egidiju Mathis, mladu ženu u devetom mjesecu trudnoće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vijest o napadu i čudesnoj Marijinoj intervenciji i rođenju djeteta brzo se proširila krajem, a mještani su se zaputili na mjesto čudesnog događaja. Pred njihovim očima ukazao se nevjerojatan prizor. Kapela je bila okružena grmovima trnine koji su, unatoč hladnoj zimi, bili prepuni bijelih cvjetova u punom cvatu. Od toga prosinca 1336. godine isti se prizor ponavlja u Brau svake godine. Cvjetovi su u punom cvatu na obljetnicu čudesnog događaja 29. prosinca. To je jedino mjesto i jedini grm na svijetu gdje trnina cvjeta usred zime. Fenomen iz Braa samo je jedna od brojnih neobičnih pojava povezanih s Marijom, a za koje znanost nema objašnjenja.

Snježana Šetka | Bitno.net

Više o knjizi “Dokazi nadnaravnoga” možete pročitati OVDJE.

Tekst originalno objavljen na portalu Misija, prenesen uz ekskluzivno dopuštenje autorice.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 28. lipnja 2016.

Možda vam se svidi