OD 25. SRPNJA DO 2. KOLOVOZA

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću

“Po zagovoru našeg Blaženika slijepi su dobivali vid, nijemi govor, dugogodišnji bolesnici potpuno ozdravljenje, uzeti ozdravljenje udova, opsjednuti se oslobađali nečistih duhova, a onima koji su se nalazili u pogibelji na čudesan način bila je pružena pomoć.”

Devetnica Augustinu Kažotiću

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

S današnjim danom počinje priprema za blagdan bl. Augustina Kažotića. Jedna od sastavnica priprave za blagdan jest Devetnica u čast bl. Augustina Kažotića koju je 1962. godine, napisao dubrovački biskup mons. Pavao Butorac (+ 1966.).

Ona u sebi sadrži kratak Blaženikov životopis te pruža niz molitava kojima se u svako doba može uteći za pomoć i zagovor svetom trogirskom dominikancu i zagrebačkom biskupu.

Lucerski povjesničar Rocco del Preite o Augustinu piše: “Po zagovoru našeg Blaženika slijepi su dobivali vid, nijemi govor, dugogodišnji bolesnici potpuno ozdravljenje, uzeti ozdravljenje udova, opsjednuti se oslobađali nečistih duhova, a onima koji su se nalazili u pogibelji na čudesan način bila je pružena pomoć.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz povijesnih vrela znamo da su mu se ljudi odmah nakon njegove smrti (1323.) s puno vjere i pouzdanja utjecali za pomoć i zaštitu u svim svojim tjelesnim i duhovnim potrebama. Brojna čudesa koja su se zbila po njegovu zagovoru potvrda su Kažotićeva moćnog zagovora kod Boga. I u naše smo vrijeme svjedoci procvata pobožnosti prema Augustinu Kažotiću. Kako bismo svojim suvremenicima i Augustinovim štovateljima u tome pomogli dajemo im u ruke ovu devetnicu u čast Blaženiku.

Prvi dan – Djetinjstvo

Pouka

Blaženik se rodio oko 1260. godine u drevnome dalmatinskom gradu Trogiru. U to se doba građanstvo još živo sjećalo svoga hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV., oca dominikanke svete Margarite, koji se sklonio u Trogir pred provalama Tatara. Kako je kralj u zidinama Trogira potražio i našao zaklon pred rušiteljima vjere i kulture što nadirahu s Istoka, tako je mladi Augustin osjetio jaku pomoć u crkvama svoga rodnoga grada, u dijecezanskom i redovničkom svećenstvu i u njihovoj pouci, u vjekovnim vjerskim i kulturnim predajama, kojima je odisao njegov grad. Okruženje u kojem je živio, dodatno je oplemenjivalo njegov duh i razvijalo svijest, a tome su pridonijele i divote dalmatinskog primorja, gdje se nebo osmjehivalo zemlji kad je Božja ruka stvaralačkom snagom oblikovala svijet. Dašak stvaralačke moći, koja u sebi krije milosno blago svetog krštenja, prožeo je mladu Augustinovu dušu i osposobio ga da bude i ostane Božje dijete te postane baštinik neba.

Molitva

O Oče, Sine i Duše Sveti, Presveto Trojstvo, što se nastanjuješ u svakoj duši koja se u svetome krštenju otvara tvojoj milosnoj ljubavi, pogledaj milostivo na nas koji ti se utječemo po zagovoru našega blaženog Augustina. Po njegovim zaslugama udijeli nam da do zadnjega daha ostanemo vjerni obećanju što smo ga dali tvojoj ljubavi pri svetom krštenju. Ne dopusti da svjetlo, koje je tada zasjalo u našim dušama, ikada napustimo. Sačuvaj nas da se na nama ne izvrši prijetnja koju donosi Ivanovo evanđelje: “Tko ne vjeruje u Sina, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu” (Iv 3, 36). Daj da ti se uvijek klanjamo u duhu i istini, jer ti si Duh, i koji ti se klanjaju, moraju ti se klanjati u duhu i istini (usp. Iv 4, 24). Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

Drugi dan – Mladost

Pouka

Godine procvata razuma i volje proveo je Augustin u povezanosti s Bogom. Proljeće života sa svojim čarima nije ga priljubilo uz zemaljsku prolaznost. Bio je privučen k Bogu, Vječnoj Ljepoti, a srce mu se ispunjalo čežnjom za Vječnom Ljubavlju, koja usrećuje sve koji je ljube. U okrilju pobožne obitelji, pod utjecajem strica, trogirskog kanonika, rastao je poput pupoljka i procvao u divan cvijet, što će ga Božja ruka presaditi u dominikanski perivoj. Dominikanski je red već od svojih prvih početaka uhvatio korijena u hrvatskim krajevima, a u gradu Trogiru od 1265. godine. Nije čudo stoje ugled novoga reda, koji se istaknuo propovjedničkom revnošću, krepošću i učenošću, privlačio srce mladog Augustina, pa kad se zaodjenuo crno-bijelom dominikanskom odjećom, sav se predao pobožnosti. Bjelina redovničke odore poticala ga je na čistoću života i prostodušnost svetih nakana, a crnina na molitvu i samozataju. Bogoslovske je nauke usavršio u Italiji, a kad je postavši svećenikom kročio na oltar, uzeo si je za zadaću da svim silama svoga bića posluži istini i ljubavi. Svojim mladenačkim sposobnostima budio je velike nade, te su ga poslali na usavršavanje studija u Parizu, gdje je crkvena atmosfera još odisala svježinom genijalnih velikana svetoga Tome Akvinskoga i Alberta Velikoga.

Molitva

Slavni Božji slugo, blaženi Augustine, koji si se svim mladenačkim žarom posvetio molitvi, samozataji i nauci, kako bi što savršenije poslužio Vječnoj Istini i Vječnoj Ljubavi, moli kod slavne Božje Majke, posebne zaštitnice svoga Reda, da naša mladež uzljubi čistoću i samozataju, molitvu i ozbiljnu nauku. Neka naša mladež po tvome primjeru uloži napor da se cijelim svojim vladanjem približi Vječnoj Istini i Vječnoj Ljubavi, da je ne prevari sotona i svijet, nego da joj u duši prevlada milosna Ljubav Svetoga Duha, komu budi čast i slava dovijeka. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

 

Treći dan – Apostol

Pouka

U Augustinovo doba gmizalo je albigensko ili bogumilsko krivovjerje (patareni), koje je podrivalo i crkvenu i svjetovnu zajednicu. Protiv toga srednjovjekovnog nihilizma ustao je i Augustin po primjeru svetog oca Dominika, posebno u našoj Bosni, gdje je taj krivi nauk bio uhvatio duboko korijenje. Neki misle da mu je papa Bonifacije VIII. povjerio zadaću propovijedati protiv razdora što su ga u to vrijeme u Italiji prouzročile stranke gvelfa i gibelina te da ga je isti papa imenovao apostolskim propovjednikom na svome dvoru. Katolički je nauk iz njegovih usta izvirao nježno i snažno. Posredovao ga je ponizno i blago. Sve je osvajao ljubavlju. Apostolskom je čovjeku samo jedno bilo na srcu: slijediti Krista i sve privući Kristu. Kada je dominikancu kardinalu Nikoli Boccasiniju papa Bonifacije VIII. povjerio da ukloni razmirice nastale oko nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolju, kardinal je uzeo sa sobom našega Augustina, kao ljubitelja domovine i naroda, da pomogne oko uspostavljanja mira i reda u svojoj zemlji. Kralj Andrija III. nije imao muških potomaka, pa je papa Bonifacije podupro stranku Karla Roberta, sina Karla Martela Anžuvinca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Molitva

Sveti revnitelju za Božju stvar i za dobro domovine, smiluj nam se! U naporima da očuvamo vjeru otaca, isprosi nam duševnu jakost i ustrajnost u vjeri, da ne iznevjerimo krsni zavjet, već da ostanemo Božja djeca. Ljubitelju domovine, daj da nam zemlja procvate svakim dobrom, vjerom, nadom, ljubavlju, poštenjem, nesebičnošću, plemenitošću! Neka mir zavlada u naše dane, da služeći Bogu u miru postignemo vječnu sreću. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

 

Četvrti dan – Biskup i pastir

Pouka

Kad je kardinal Nikola Boccasini, nakon smrti Bonifacija VIII. izabran za papu, uzeo je ime Benedikt XI. (Crkva ga slavi kao blaženika). Potkraj te (1303.) godine imenovao je Augustina zagrebačkim biskupom i osobno ga zaredio u Rimu. Nakon tatarske provale i pustošenja, zagrebačka se biskupija našla u čudu: sve je zamrlo u svećenstvu i narodu. Moralna i materijalna pustoš tražila je velike žrtve i svetačko umijeće u radu. Ojačan vjerom i nadom, potpomognut milošću, svetac se svim silama dao na posao. Oboružan blagošću i poniznošću, prodahnut ljubavlju i strpljivošću, osvajao je srca i privodio ih k Bogu. Posebno se brinuo za mlade svećenike. Uredio je školu pri katedrali, koja je postojala od vremena Trećega lateranskog sabora (1179.), obogatio biskupsku knjižnicu, sazvao dijecezansku sinodu, postavio mudre smjernice Kaptolu. Još se tri stoljeća u zagrebačkoj Crkvi osjećao blagoslov njegove biskupske službe. Rado je i često zalazio među narod, bio je dobročinitelj siromaha, sirota, bolesnika, patnika… Unaprijedio je gradnju katedrale. Obilazio je naokolo kako bi smirivao političke strasti i privukao protivnike Karlu Robertu, koji je napokon bio proglašen kraljem i okrunjen po drugi put u Budimpešti 1309. godine. Na svečanosti je bio nazočan i naš Blaženik. Biskup se zauzeo i za redovnike pavline. Bio je i na općem crkvenom saboru u Beču (1311. – 1312.), gdje je bilo riječi o templarima, o pomoći Svetoj Zemlji i o raznim reformama.

Molitva

Po molitvi i zaslugama blaženog Augustina udijeli nam, milostivi Bože, da primjerom i riječju djelujemo na svoju subraću, da ih zlo ne povuče u propast, da Božja ljubav zavlada u njihovim dušama, jer smo dužni ljubiti bližnjega kao same sebe. Po njegovim zaslugama udijeli nama i svemu kršćanskom puku milost da poštujemo i slušamo svoje pastire koje si postavio da upravljaju tvojom Crkvom, jer sam si rekao svojim apostolima i njihovim zakonitim nasljednicima: “Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire, mene prezire. Tko mene prezire, prezire onoga koji me poslao” (Lk 10,16). Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

Peti dan – Augustin i Crkva

 

Pouka

Katolička Crkva bila je u središtu Augustinove ljubavi. Poslije dobrog Boga i preslavne Božje Majke, uvijek Crkva. Nije to samo stoga što naš Gospodin ističe da onaj tko ne posluša Crkvu, treba biti smatran javnim grešnikom (usp. Mt 18,17), nego u prvom redu stoga što je Sin Božji Crkvu osnovao da ga zastupa na zemlji, da u njegovo ime poučava ljude i vodi ih k vječnoj sreći. Ona ga predstavlja pred svijetom, pa stoga i Bog nagrađuje iskrenu i požrtvovnu ljubav prema Crkvi, a kažnjava prkos i prezir prema njoj.

Augustin je bio snažno povezan s papama svoga vremena. Uvijek ih je poštivao i spremno podupirao, a oni njega veoma cijenili. Patnje Crkve bile su njegove patnje, njezini uspjesi njegova radost. Budući da je kralj Karlo Robert zašao na stranputicu i prepustio zemlju samovolji velikaša, sveti biskup nastojao je svoje vjernike obraniti od nereda. Biskup je opomenuo kralja da se popravi, ali bez trajna uspjeha, pa se Augustin dogovorio s braćom u biskupstvu da se obrate papi Ivanu XXII., koji je od godine 1316. preuzeo upravljanje Crkvom. Negdje potkraj 1318. ili početkom 1319. zaputio se Augustin kao legat episkopata u Avignon, gdje je papa tada boravio. Kralj mu se zbog toga osvetio te mu nije dopustio povratak u Zagreb. Ali papa je podupro revnoga biskupa, odredivši da iz Avignona upravlja zagrebačkom biskupijom. Papa mu je povjerio i delikatne zadaće te ga uvrstio među papinske teologe.

Molitva

Predobri Gospodine, koji si veličanstvenom ljubavlju svoga Srca osnovao Crkvu na Petrovoj stijeni i apostolskome zboru, poistovjetivši se s njom, ulij nam u srca veliku ljubav prema svome djelu. Daj da budemo i uvijek ostanemo odana djeca tvoje svete Crkve, da u njoj uvijek gledamo tebe te joj privedemo mnoge duše, koje te još ne poznaju. Daj da budemo poslušni i odani tvome namjesniku na zemlji u svemu što je povezano sa spasenjem naših duša, da slijedeći nepogrešivo vodstvo svete Crkve postignemo blizinu tvoga srca u nebeskome kraljevstvu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

 

Šesti dan – Učitelj

 

Pouka

Augustin je bio u pravom smislu riječi učitelj vjere i morala. Ne samo u smislu u kojem je to svaki biskup po naravi svoje službe, nego na poseban način, jer je papa Ivan XXII. tražio i njegovo mišljenje u nekim pitanjima o kojima se raspravljalo u to doba. Do naših su dana sačuvane dvije takve rasprave, koje odaju njegovu učenost i spremnost da pomogne Crkvi u borbi protiv krivih shvaćanja i učenja. U jednoj, iz godine 1320., raspravlja o gatanju i vraćanju, o krivovjerju i krivovjercima, o praznovjerju, zazivanju sotone i o svetogrđu. U drugoj se obara na sljedbu takozvanih “fraticellijevaca”. Ovi su učili, da Isus i apostoli nisu bili vlasnici dobara, kojima su se služili za svoje potrebe, što spominju evanđelisti. Papa ih je osudio, a oni ustadoše na njega, optuže ga zbog krivovjerja i zaprijete mu da će biti svrgnut po općem saboru. Papa Ivan XXII. tu je stvar povjerio kardinalima i teolozima, među njima i našem Augustinu, da je prouče, kako to traži dobro Crkve.

Molitva

Gospodine Isuse Kriste, vječno svjetlo “koje rasvjetljuješ svakoga čovjeka”, (usp. Iv 1,9), ti, koji si rekao o sebi: “Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami” (Iv 12, 46), po zagovoru i primjeru blaženog Augustina udijeli nam milost da tvoju istinu uvijek dosljedno ispovijedamo, da po tvome nauku, koji nepogrešivo naučava sveta Crkva, uredimo svoj život, da nas zablude i kriva shvaćanja ne zavedu na stranputicu. Daj, Gospodine, da u svim zgodama života budemo sljedbenici tvoga neprevarljivog svjetla, da nam ti, Vječna Istino, budeš i ostaneš do smrti pravilo koje će nas jednom dovesti u Očevo krilo. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

 

Sedmi dan – Obnovitelj Lucere

 

Pouka

Zbog kraljeva protivljenja, a posredovanjem kraljeva strica, napuljskoga kralja Roberta Anžuvinca, Augustin je 1322. godine premješten u biskupiju u Luceru (Apulija). Možemo si zamisliti kako mu je bilo teško odreći se zauvijek domovine i služenja u njoj. Ali, poslušan Providnosti, koja mudro ravna kršćanskim životom, preuzeo je posao na novom skliskom terenu, gdje su se muslimanski Saraceni miješali s kršćanskim katoličkim svijetom. Karlo II. Anžuvinac slomio je Saracene, a 1300. godine. Lucera se prozvala ’’Città di Santa Maria” (Grad svete Marije). Saraceni su se raspršili po selima. Nešto revnim propovijedanjem, a nešto svetim životom i pokorom te obilaženjem župa prionuo je sveti biskup na obnovu vjerskog života u biskupiji. Podigao je sirotište za djevojke, novu biskupsku palaču i bolnicu, koja se očuvala do danas. Zauzeo se kod kralja da se obnove gradske zidine, a kod pape Ivana XXII. da kanonici žive zajedno. Svoju je biskupiju posvetio Presvetoj Djevici, koju je posebno štovao. Koristio je svaku prigodu da joj iskaže štovanje i širi ljubav prema njoj.

Molitva

Blaženi Augustine, isprosi nam od slavne Majke Božje da strpljivo podnosimo udarce što nam ih život donosi, da se radujemo, kad smo po križu slični Raspetoj Ljubavi. Izmoli kod presvetog Božjeg Srca i neoskvrnjenog Gospina Srca milost da savjesno vršimo dužnosti svoga zvanja prema zahtjevima presvete Božje volje, kojoj budi čast i slava navijeke! Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

Osmi dan – Kod Boga

 

Pouka

Patnje u domovini i rad u Luceri pridonijele su da Blaženik oslabi. Potkraj srpnja 1323. godine teško je obolio. Osjećajući da mu je došao kraj, pozove k sebi svećenstvo i gradske uglednike da im uputi zadnje pouke. Prenesu ga u ćeliju dominikanskoga samostana, kamo bi se katkad sklonio da se sasvim posveti molitvi i razmišljanju. Kad su mu podijelili popudbinu, siđe s kreveta i klečeći u najvećoj sabranosti primi svetu hostiju. Kad je starješina samostana zazvao sv. Ivana apostola, okrenu se Augustin k svečevoj slici pod križem, naslikanoj na zidu, i preda svoj duh Bogu. Bilo je to 3. kolovoza 1323. godine. Njegovi smrtni ostaci bili su položeni u kapelu sv. Petra mučenika u dominikanskoj crkvi.

Molitva

O dragi Blaženiče, koji si cijeloga života na pameti imao samo Boga, kako bi mu u zadnjem času života predao svetu dušu, isprosi nam svojim zagovorom, a po zaslugama muke i smrti našega Spasitelja i žalosne Gospe, da nam u našem zadnjem času ne naškodi zlobni neprijatelj, nego da se zauvijek sjedinimo s Božjim srcem na nebu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

Deveti dan – Štovanje

 

Pouka

Augustinova svetost bila je tolika da su već dvije godine nakon njegove smrti zatražili od Svete Stolice da bude proglašen svetim. Zna se daje napuljski potkralj, vojvoda Karlo Anžuvinac, to izričito zatražio od pape Ivana XXII. 1325. godine. Ne zna se točno kako je papa odgovorio. Neki misle daje Augustin bio uvršten u svece, a drugi u blaženike. Glas o čudesima, što ih je Bog činio po njegovu zagovoru, širio se sve više, pa je svijet odasvud hrlio na njegov grob da isprosi potrebne milosti. Godine 1700. papa Inocent XII. potvrdio je Augustinovo štovanje, a iduće je godine biskupijama Lucere, Zagreba, Trogira i Dominikanskome redu dopušteno, da se njegova svečanost slavi 3. kolovoza. Lucera gaje 1668. proglasila svojini zaštitnikom. Godine 1937. njegove su moći položene u bogatu srebrnu raku u lucerskoj katedrali. I kod Hrvata se sve više širi njegovo štovanje. Dužni smo ga štovati i moliti se ovom svetom sinu svoga naroda te mu postojano preporučivati osobne i narodne potrebe. Što mu se više budemo s vjerom i pouzdanjem molili, više ćemo osjetiti moć njegova zagovora.

Molitva

Daj, dobri Bože i ti sveta Djevice, naša zaštitnice, da se probudi svijest vjere u našem narodu te da častimo svoje svete sunarodnjake, odlučno širimo njihovo štovanje i to smatramo svojom dužnošću. O slavni Blaženiče, uzmi nas i sav hrvatski narod pod svoje okrilje. Udijeli nam milost koju prosimo po tvome zagovoru, a svemu narodu daj da se preporodi u Božjoj ljubavi. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. (triput)

 

Dominikanci.hr | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 25. srpnja 2019.

Možda vam se svidi