Dajte im vi jesti

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Iv 6,5-13

Neki, slušajući Riječi Isusa koji je Krist i način na koji Kristove riječi tumači katolička i apostolska Crkva, može pomisliti da je teško, gotovo nemoguće, biti kršćanin. No zgoda iz evanđelja u kojoj se opisuje čudesno hranjenje pet tisuća muškaraca, a s njima i žena i djece, pokazuje nam da tome nije tako.

Dajte im vi jesti

Prije svega valja zapaziti kako se Isus, koji je Krist, osim naviještanja Radosne vijesti o Bogu Ocu, koji je Ljubav, brine i za ono što je potpuno materijalno. Brine se za to da nabavi hrane za silan svijet koji je došao slušati njegovu riječ. Zanimljivo je da Isus, premda je, kako veli evanđelist, znao što će učiniti, traži od učenika da se oni pobrinu za to da se ljudima dade jesti. Duboko vjerujem da je u toj riječi sadržan neporeciv poticaj za socijalno služenje i karitativno djelovanje onih koji u Krista vjeruju.

Ali što je to za tolike?

Učenici potom skupljaju novce koje imaju i zaključuju kako nema dovoljno niti da nabave kruha da svatko nešto malo dobije. No onda Andrija, brat Šimuna Petra, pronalazi dječaka koji uza se ima pet ječmenih hljebova kruha i dvije ribice. Tu činjenicu i prihvaćanje dječaka da dade sve što ima Andrija spominje više kao ironiju nego kao moguće rješenje. Zato je i dodao: Ali što je to za tolike?

I doista kako je moguće da se pet tisuća muškaraca i nenavedeni broj žena i djece nahrani s pet hljebova kruha i dvije ribe? Da, ljudski gledajući nije moguće, ali Bogu ništa nije nemoguće. Bogu ništa nije nemoguće ako čovjek, poput dječaka koji je imao samo pet hljebova kruha i dvije ribe, ali je sve dao ne ostavljajući sebi išta za svaki slučaj, sve svoje sposobnosti daruje Bogu da ih on čudesno umnoži i našu nemoć učini učinkovitom. Stoga onima koji misle da je kršćanstvo prezahtjevno odgovaram, pun vjere i pouzdanja u Božju svemoguću ljubav, da Bog od nas ne traži puno. Bog od nas traži sve – ma koliko to malo bilo.

Neka ljudi posjedaju

Neobično je s koliko su pouzdanja posjedali ljudi koji su znali da hrane nema, a naloženo im je da sjednu i jedu. Koliko je pouzdanja u Krista bilo tog trena i u apostolima dok su ljudima prenosili Isusovu volju.

I zapravo se lako možemo prepoznati u ovoj zgodi kad smo i sami pozvani drugima govoriti poticajne riječi, a da ni sami do kraja ne shvaćamo dokle one dosežu.

Ali jedino na takav način Bog može učiniti čudo. Ako mu damo sve što imamo i ako se s povjerenjem odvažimo biti njegovi glasnici čak i onda kada sami ne razumijemo.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]