Čudno

Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Iv 4,28-30.39-42

Skoro cijelo četvrto poglavlje Ivanova evanđelja posvećeno je opisu onoga što se odvijalo na Jakovljevu zdencu. Poznata je to zgoda susreta Isusa i Samarijanke što se dogodio na Isusovu prolasku iz Judeje u Galileju.

U njemu se pojavljuje toliko detalja i osoba iz drugog plana da je nužno da svatko osobno još jednom pročita i promisli taj tekst.

Pa se začude

U ovom evanđeoskom odlomku ljudi se neprestano čude. Čude se onome što Isus govori i čini. Ne samo Samarijanci koji Isusa prvi put susreću, nego i učenici koji su ga pratili.

Isus nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Isus intrigira. Isusova riječ je životvorna. Sadržaj Isusove poruke je nov. Otvara nove perspektive i potiče nas da krenemo novim putem. Izazov boljega svijeta oduševljava i pokreće mnoge muškarce i žene tijekom prošlosti i sadašnjosti.

Ali, jednako tako, mnogi se čude i bune protiv Isusa jer razbija ustaljene norme ponašanja koje su prečesto besmislene ili uvredljive. Isus krši pravila ondašnjega lijepoga ponašanja pa razgovara i sa ženom i sa Samarijancima. Isus zbunjuje učenike odbijanjem hrane, pokazujući im primjerom da ne živi čovjek samo o kruhu, nego da valja prvenstveno vršiti volju Božju. Isus šokira govorom protiv svetišta koji su postali važniji od svetinja i Svetoga.

Sada više ne

Tko doista susretne Isusa i shvati da je on Krist, ne može tu radosnu vijest zadržati samo za sebe. Osjeća potrebu ostaviti sve, vratiti se u grad i reći ljudima svjedočanstvo o čovjeku koji začuđuje.

Oduševljeni svjedoci imaju snage da, surađujući s Božjom milosti, i na druge ljude prenesu svoje oduševljenje. Oduševljeni svjedoci će potaknuti ljude da izađu iz svojih kuća, upute se prema čovjeku na zdencu, susretnu ga i upoznaju.

Kada se dogodi taj drugi susret onda oduševljeni svjedoci završavaju svoje poslanje. Onda se ne događa više posredni, nego direktni susret s Kristom. O kada bismo svi mi koji smo roditelji, propovjednici, odgojitelji u vjeri, vjeroučitelji ili katehisti mogli čuti od svoje djece ono što je čula Samarijanka. Da naša djeca više ne vjeruju zbog našega kazivanja, nego zato jer su sami vidjeli, čuli i shvatili da je Isus Krist uistinu Spasitelj svijeta.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.