Potaknuta jučer objavljenim tekstom o mjerama HBK te slučajem u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, javila nam se zdravstvena djelatnica Marija Delaš s pismom koje je uputila svećenicima o opasnostima prenošenja zaraze koronavirusom, te objašnjenjem zašto je iznimno opasno slaviti mise s pukom. Njezino pismo prenosimo u cijelosti.

Foto: Cathopic

Poštovani svećenici,

odlučila sam poslati vam ovo pismo kao bratski savjet osobe koja je zdravstveni djelatnik i ima uvid u rad s pacijentima na respiratorima.

Nadodajem i informaciju da je nekoliko mojih prijatelja, kao i članova obitelji, u ovim trenutcima ostalo „zarobljeno“ u Italiji zbog izvanrednog stanja vezanog uz COVID-19. Nekoliko se mojih prijatelja Talijana trenutno bori s ovom nedaćom. Sigurna sam da aktualne okolnosti kakve su u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj ne želimo i u Lijepoj Našoj.

Uzimajući u obzir moja stručna i profesionalna znanja kao i iskustva zadnjih dana, uz naglasak na ljubav prema Katoličkoj Crkvi kao aktivne vjernice, pitam se kako u ovim nezahvalnim vremenima svijet mogu učiniti malo boljim. Stoga sam odlučila svoje slobodno vrijeme posvetiti pružanju podrške i pomoći svima koje susrećem na raznim komunikacijskim poljima (telefonski, porukama, Facebookom i sl.). Ovog trenutka koordiniram manjom grupom putem Skypea za koju pokušavam osmisliti duhovno-psihosocijalnu podršku.

Budući da zbog zahtjeva svoga radnog mjesta u ovim okolnostima i dalje trebam susretati ljude koji su, blago rečeno, nerazumni i ne shvaćaju ozbiljnost situacije u kojoj smo se svi zajedno našli, na srcu mi je i njihova i vlastita zdravstvena sigurnost i dobrobit. S obzirom na tu neophodnu izravnost kontakata, po povratku kući živim u socijalnoj izolaciji kako ne bih nikoga ugrozila.

U zadnjih nekoliko dana su se pojavili medijski napisi o svećeniku koji poziva vjernike nas svetu misu. Ja apeliram na svakoga od vas koji žele slaviti svetu misu s pukom (odnosno „samo s manjim brojem vjernika“) da to ne činite, već da se pridržavate jasnih uputa državnih i crkvenih vlasti.

Pojedini svećenici su možda i ispovijedali povratnike iz zemalja u kojima je proglašena karantena, a koji su se odlučili vratiti kući i ignorirati obaveznu samoizolaciju. Čak i ako oni osobno nisu bili izloženi virusu, možda ga je imao netko tko je bio s njima u kontaktu (simptomi su se pokazali tek kasnije). Stoga ne možete znati jeste li i vi sami u ovome trenutku zaraženi, kao što ne možete znati je li onaj koga zovete na slavljenje svete mise teže bolestan i u većem riziku od zaraze. Pozivam vas dakle da pokušate razumjeti kako župljani najčešće neće odbiti dolazak na svetu misu bez obzira na rizik kojemu su izloženi. To je zato što oni, s jedne strane, žele slaviti Gospodina euharistijom pa će i iskoristiti mogućnost ako je dobiju, a s druge strane, ovu situaciju nisu shvatili ozbiljno jer se nikada u ovim suvremenim okolnostima nismo susreli i borili s nečim ovakvim.

Riječ je o neprijatelju koji je nevidljiv i čije se djelovanje manifestira tek nakon nekog vremena (tjedan do dva tjedna). Razumijem i jasna mi je vaša pastirska zauzetost kojom ne želite svoje vjernike ostaviti bez pričesti, no mislim da nam je svima u ovom trenutku potrebno više poniznosti i poslušnosti kako bismo vršili ono što su nam odredili naši nadređeni, bilo na civilnom bilo na crkvenom području. Pozvani smo u ovim trenucima ne gledati samo „očima ovoga svijeta“, nego kao kršćani jačati svoju vjeru da Bog snažno djeluje. On daje milosti po odlukama biskupa kao i svima nama po poslušnom vršenju njihovih odredbi.

Zato sam slobodna, u poniznosti, zamoliti vas da pozovete svoje župljane da ostanu kod kuće, u socijalnoj izolaciji. Još uvijek ne znamo koliko se dugo virus zadržava na drvenim površinama crkvenih klupa, koliko dugo ostaje na platnenim sjedalicama i na kvakama crkvenih vrata. Također ne možemo znati niti predvidjeti tko je od onih koje ste pozvali na slavlje svete mise NOSITELJ zaraze i kome ćete je vi u sljedećem susretu prenijeti. Sljedeća tri do četiri tjedna trebamo imati na umu da postoje ljudi koji u sebi imaju virus (iako ne pokazuju nikakve simptome) i da su oni potencijalno zaraženi; ne zato što želimo poniziti svoju braću i sestre, nego zato da zaštitimo sve one koje ćemo susretati u budućnosti.

Nadalje, slobodna sam vas pozvati da promislite o tome je li izlaganje sebe susretu s drugima (NE MOŽEMO ZNATI jeste li NOSITELJ upravo VI) zapravo grijeh protiv pete Božje zapovijedi?

Rastužila me je činjenica kao i fotografije s nedavnih slavlja svetih misa ispred crkava u metropoli jer se time direktno odbila poslušnost papi i biskupima kao i civilnim vlastima. Osim toga, svećenici koji su dopustili okupljanje ljudi ugrozili su sve one koji su sudjelovali kao i one koji će ti ljudi susresti u predstojećim danima. Epilog ove neposlušnosti može biti koban.

Najljubaznije vas još jednom molim #ostanidoma i koristite se internetom da dođete do onih kojima ste potrebni. Možete djelovati na razne načine i tako ostvariti bliskost sa svojim župljanima. Predlažem tek neke: sastavite popis starih župljana koji žive sami, nazovite ih svakoga dana i pitajte kako su; izmolite s njima deseticu krunice ili bilo koju drugu molitvu putem telefona. Potrebno je izbjegavati bilo koji oblik direktnog fizičkog kontakta s ljudima. Molim vas, ostanite zdravi jer ćemo vas trebati, vrlo brzo i mnogo. Slobodno pročitajte o tome koliko su svećenici u okolnim zemljama angažirani, kao i koliko je njih olako shvatilo ozbiljnost ove situacije pa trenutno čekaju na kremiranje (jer su krematoriji zatrpani umrlima).

Poučite, molim vas, puk da #ostanedoma i izbjegava svaki izravni fizički kontakt, te da na slavlju euharistije koju slavite sami, bez prisutnosti puka, sudjeluje čitava Crkva, općinstvo svetih koje ispovijedamo i u koje vjerujemo. Svjesna sam da i vama nije lako u ovim izazovnim okolnostima te da svi osjećamo određenu dozu straha. No potrebno je razborito pristupiti situaciji kako bismo je, što skorije, prebrodili uz najmanji broj žrtava. Potrebno je svakodnevni život prilagoditi uputama koje nam stižu. Možda se nikada nismo našli u vremenima kao danas da ostajanjem kod kuće, koliko god nam to teško padalo, uistinu spašavamo živote.

Voli vas i prati molitvom,

Marija

P. S. Situacija je izrazito ozbiljna – #ostanitedoma!!! A onaj tko želi biti heroj neka zamijeni liječnika, medicinsku sestru ili spremačicu na odjelu za infektologiju koji nemaju taj luksuz da ostanu kod kuće sa svojom obitelji.


Marija Delaš radila je kao fizioterapeut u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb Rafael Strmac, a posljednjih 18 mjeseci radi u privatnoj tvrtki za isporuku ortopedskih pomagala za pomoć u disanju. Predsjednica je Hrvatskog društva za fizioterapiju u palijativnoj skrbi i Udruge za proučavanje posture i edukaciju glazbenika Homini Artium te članica Društva za kibernetiku psihoterapije. Djeluje u Udruzi katoličkih izviđača Jarmina. Bila je aktivna u brojnim katoličkim udrugama, kao što su SKAC, Magis, Salezijanska mladež i Misijska zajednica mladih u Jarmini.

Marija Delaš | Bitno.net