2 Korinćanima 11.14 -15

I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

Nova kultura

Šećem New Yorkom. Tu sam već više mjeseci i nagledao sam se svega u ovom užurbanom multikulturnom gradu od skoro 9 milijuna ljudi.

Vidim u kafiću društvo od nekoliko mladih. Smiju se glasno, razdragano. Priču vodi mladić latino stila, duže tamne kose, s bradom. Obučen je u pripijenu majicu roze boje, zabacuje glavu feminiziranim pokretima dok provlači kroz kosu duge nalakirane bijele nokte. French manicure. Pravo izbora.

Malo dalje u parku, šetaju zagrljena dvojica muškaraca s dvoje djece koje voze u kolicima. Sasvim normalna situacija. Pravo izbora. Moderna obitelj.

Nedaleko mlada beskućnica spava pored ulaza u jednu zgradu.

Svatko gleda svoja posla. Svatko ima pravo na slobodu izbora i vidi se da je svima to sve ok.

Obrazac djelovanja

Ponukan raznim iskustvima, krenem mislima do početaka čovječanstva. Tamo sve do Edenskog vrta kada je krenula bitka za duše, napad s ciljem da se unakazi slika Božja u čovjeku.

Taktika je ista, relativiziranje i odbacivanje Božjih zapovijedi i udaljavanje od Boga.

Prelijećem u glavi kroz povijest. Tamna strana svjetskih civilizacija ima isti obrazac djelovanja.

U nešto dobro, nešto istinito, ubaci se manja ili veća laž. Istina privlači ljude pa svaki čovjek ide za njom. Traži je i tako proguta servirano kao riba mamac na udici.

Nacizam je tako razočaranoj naciji dao ideju nadmoći, ideju da su oni izabrani narod, bolji od svih drugih. Židovski narod stoga treba uništiti.

U komunizmu je idol bilo opće dobro i jednakost ali naravno, bez Boga.

Zlo mijenja obličja, a čovjek slabo uči iz povijesti i jako je povodljiv.

Nova religija

Danas imamo pojavu novog idola koji se smjestio u slobodnu volju, u slobodu izbora.

Taj predivni Božji dar se usmjerava na slobodu izbora grijeha.

Moći izabrati što god čovjek zaželi je novi idol, novi bog, najveća vrijednost. Kada mediji govore o tome koriste floskule o naprednom društvu i civilizacijskom iskoraku naprijed.

Možemo govoriti o jednoj novoj religiji. Ona je globalna, sveprisutna. Ujedno je i jako suptilna, sofisticirana.

Izabrati svoj spol i istospolnog partnera po osjećaju, izabrati pobačaj jer imam tu mogućnost, izabrati smrt za sebe ili za osobu koja je bolesna znak je da si napredan i dio razvijenog uljuđenog društva.

Identitet vjernika

Za funkcioniranje nove civilizacije treba ugasiti savjest i izbrisati Božje zapovjedi. Nužno je ušutkati izjave uvjerenja vjernika kako bi se takav izbor nesmetano širio.

Bilo koja radnja ili stav koji ograničava slobodu izbora grijeha je neprijateljska i treba je suzbiti. Jedino izbor u kojem se ne slažeš sa svim izborima nije dopušten.

Za taj novi društveni poredak vrijednosti u početku je bilo dovoljno da vjernik samo mirno promatra što se događa. Sada je potrebno blagosloviti izbor grijeha da bi se ponašalo u skladu s novim normama.

Potrebno je klanjati se novom bogu kako bi svi bili zadovoljni. Religije, osobito kršćanstvo, treba uništiti jer ograničavaju i uznemiravaju izbor grijeha pozivanjem na savjest.

Mnogi vjernici popuštaju pred prisilama i bježe u kompromise.

Riječ Božja, Sveto Pismo, se „moderno“ tumači kako ne bi previše odstupala od čovjekovih želja.

Izgrađuje se slika o bogu koji traži samo dobre želje srca. Tom bogu je važno da sve prihvaćaš mirno, staloženo, sa smiješkom i ne uznemiravaš druge izjavama koje im nisu po volji. Pogotovo ne o nekim zastarjelim idejama o grijesima bluda, ubijanju i glasu savjesti.

„Uključivost i tolerancija“ su krilatice pod kojima se širi sloboda izbora grijeha. Međutim, upravo se isključivost i netolerantnost primjenjuju protiv svih koji žele Boga i Njegove vrijednosti i zapovijedi u svom životu. Izjava vjernika da nešto smatra grijehom kvalificira se kao diskriminacija, a sve češće kao govor mržnje i osuda.

Donose se zakoni koji proglašavaju govorom mržnje svako dobronamjerno i mirno izjavljivanje kršćanskog uvjerenja npr. da je pobačaj ili istospolni odnos grijeh i da ne donosi dobro čovjeku. Tako se polako ali uporno uništava evangelizacija i odgajaju generacije vjernika koje imaju sve teži položaj nasljedovati Krista.

Bog se želi gurnuti negdje daleko i ostaviti tek blijedo sjećanje na Njega. Bog baka i djedova, govorili su nam mladi na Ultri u Splitu, kada smo im govorili o Isusu.

Pokoravanje

U cijeloj ovoj priči svoje mjesto ima i obrazac djelovanja država u pandemiji. Prisiljava se ljude na cijepljenje kao čin solidarnosti. Ne ulazeći sada u učinkovitost cijepljenja ili argumente za i protiv, sigurno je da postoje drugačiji modeli primjene mjera.

Prisila na cijepljenje onih koji to zapravo u sebi ne žele je uklopljena u cijeli sustav razmišljanja i otupljivanja savjesti. Čovjek koji je stjeran u kut i u stvari nema mogućnost individualno odlučiti hoće li se cijepiti osjeća se pokoren. S takvim iskustvom pokorenog, ubuduće je teško biti spreman na žrtvu za svoja uvjerenja. Oduzimanjem dostojanstva savjest se lakše umrtvljuje.

Duhovna stvarnost

Čudesno je kako ujednačeno djeluju poklonici nove religije slobodnog izbora grijeha. Bez da se pojedinci međusobno poznaju i bez sastanaka za dogovor, djeluju kao jedan. Na raznim mjestima planete proizlaze propisi, prijedlozi, kreativni načini širenja slobode izbora grijeha.

Tako se iz srca Europske komisije šalje tehnička pripremna uputa dokidanja kršćanskih pojmova kao što su Božić i božićni praznici. Ovih dana se i Austrija pridružila zemljama koji imaju legalnu eutanaziju kao rješenje. U Americi se u škole uvode novi programi uključivosti koji podrazumijevaju razgovor s djecom o mogućnosti da ih privlači isti spol ili su drugog roda. Iz proračuna se financira pravo na izbor pobačaja, promjene spola, posvajanje djece od strane istospolnih zajednica, javna događanja i edukacije koje potiču na „uključivost i toleranciju“.

Donose se tako po cijeloj planeti propisi koji dozvoljavaju i financiraju slobodan izbor grijeha dok izbor u skladu s Božjim zapovjedima zabranjuju i novčano kažnjavaju.

Molitva

Mnogim ljudima koji nemaju duhovnu komponentu, molitvu kao poveznicu s Bogom, teško je jasno razaznati duhovne vrijednosne kategorije. Grijeh kao pojam im je čudan i ograničavajuć.

Bogu je sve moguće. Sve zamke, kao ni do sada, ne mogu pobijediti malo stado vjernih koje ustrajno moli, ne posustaje.

Zagovorna molitva povezuje Božji narod i čini ga pobjedničkim.

*Lordan Ljubenkov nacionalni je koordinator Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetom za Hrvatsku