Fra Ivan Penava, franjevac konventualac i župnik župe sv. Petra na Vidicima u Šibeniku, na hodočašće je krenuo 1. srpnja, a završio ga je u Vukovaru 13. srpnja. Kaže kako već tri godine zaredom ima običaj nakon blagdana svetih Petra i Pavla svoj godišnji odmor provesti hodočasteći. Prvih nekoliko godina je po nekoliko dana pješačio od jednog do drugog mjesta u okolici Šibenika, prošle godine je hodao od Šibenika do Zagreba, a ove godine se odlučio za još dužu dionicu.

“Ljudima sam pričao svoje planove, pa mi je netko u šali rekao da bih tako nadobudan mogao otići do Vukovara”, objašnjava. Ideja mu se svidjela, pa je odlučio, po uzoru na popularno svjetsko hodočašće “Put sv. Jakova”, prohodati hrvatsku inačicu koju je nazvao “Putem sv. Jakova”.

Na put je krenuo iz grada u kojem se nalazi znamenita katedrala sv. Jakova, a hodočašće je završio kod vukovarske crkve sv. Filipa i Jakova, pa je tako povezao starijeg i mlađeg biblijskog Jakova. U Šibeniku je svoj put započeo kod grobnice za nerođenu djecu. Inače, svoje hodočašće je prikazao za nerođene koji su mu, kao duhovniku šibenskog ogranka Udruge Betlehem, posebno na srcu. “Svaki svećenik je pro-life, prvo sam po sebi, jer svjedoči svoj život i propovijeda život od početka. Sam Isus naglašava da je on put, istina i život”, kaže.

Fra Ivan je izračunao da bi, ako bude hodao 30 kilometara dnevno, hodočašće “Putem sv. Jakova” mogao završiti u 12 ili 13 dana. Prije puta je Bogu rekao: “Ako ti želiš da ovo bude uspješno, onda me vodi. Ali ako je ovo samo neki moj izlet, onda mi daj znak da se vratim.” Međutim, tijekom puta se nije pojavio nikakav znak, pa je svećenik nastavio svoj put prema Vukovaru. Hodao je koliko je mogao, a kada bi se umorio, onda bi zastao i prespavao kod lokalnog župnika.

Putem je uživao u prirodi, miru i činjenici da se malo maknuo od obveza, gradske vreve i turizma. Prvi dio puta, preko Drniša i Knina, bio mu je relativno lagan. “Tada sam nazvao mamu koja mi je čestitala te rekla da sam dovoljno hodao, kako je dosta te da bi bilo najbolje da odem na autobus i vratim se kući”, šali se.

Ispred granice s BiH je osjetio jedinu krizu koja je vrlo brzo prošla. U Bosni i Hercegovini je upoznao brojne ljude različitih nacionalnosti. Njima bi se najprije predstavio kao putnik, a tek bi kasnije, kada su se već zbližili, objasnio kako je on zapravo svećenik na hodočašću, što su njegovi sugovornici dočekali s oduševljenjem. “Svi su me rado primili i počastili”, prisjeća se.

Najdraži dio hodočašća mu je bila vrlo zahtjevna, ali i prelijepa dionica kroz bosanske planine, od Drvara, preko Ribnika i do Banja Luke. Kada je ušao u Hrvatsku, odnosno zakoračio na slavonsku ravnicu, koju je dobro poznavao, priznaje da je osjetio olakšanje. U Vinkovcima se pomolio kod grobnice za nerođenu djecu, gdje su ga dočekali vjernici, koji su mu se pridružili na zadnjoj dionici puta, onoj do vukovarske crkve svetog Filipa i Jakova. “Zajedno smo molili i pjevali. To je bila kao jedna duhovna obnova. Ja sam htio da ljudi dožive kako mogu svoju svakodnevicu, odnosno svoje obične zadatke, posvetiti kao žrtvu za nekoga, primjerice nerođenu djecu”, zaključuje.

Više o hodočašću fra Ivana Penave možete poslušati u razgovoru koji je na Facebooku objavila Inicijativa 40 dana za život.

HODOČAŠĆE ZA NEROĐENE “Od Jakova do Jakova”

HODOČAŠĆE ZA NEROĐENE “Od Jakova do Jakova”

Zašto bi jedan svećenik iskoristio svoj godišnji odmor i hodočastio od Šibenika do Vukovara za nerođenu djecu?
Poslušajte u intervjuu koji je s fra Ivanom Penavom napravio Josip Matezović, voditelj inicijative u Vinkovcima.

Fra Ivane – na svemu vam hvala!

Objavljuje 40 dana za život – Hrvatska za Život u Utorak, 16. srpnja 2019.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net