Dana 23. studenog 1982. tada osamnaestogodišnja Myrna molila je zajedno s dvije prijateljice (jedna je bila pravoslavka, druga muslimanka) nad bolesnom sestrom svojega supruga Laylom koja se žalila na bolove u leđima. U jednomu trenutku njezine su prijateljice vidjele kako su Myrnini dlanovi počeli blistati, a potom kako je iz njih poteklo ulje. Mlada je nevjesta položila ruke na glavu svoje šogorice i ona je odmah prestala osjećati bol. Tri dana kasnije Myrna je na isti način ozdravila svoju majku koja je mjesecima trpjela od bolova u kralježnici.

Dana 27. studenog ponovno se dogodilo nešto čudesno, ovoga puta u Myrninu domu u Sufaniehu, četvrti grada Damaska. Iz malene reprodukcije slike Gospe Kazanske počelo je istjecati ulje i natapati postolje od alabastera. Za samo sat vremena ulja je bilo toliko da su njime napunili četiri tanjura. Istoga dana iz Myrninih je ruku ponovno počelo istjecati ulje, a ona je u sebi začula glas koji joj je rekao da mora otvoriti vrata svojega doma svima koji trebaju ozdravljenje.

Od tada je dom Nazzourovih postao poput svetišta koje su posjećivali svi kojima je trebala pomoć, ne samo katolici i pravoslavci, nego i muslimani i ateisti. Pokazalo se da ulje koje istječe iz Myrninih ruku ima čudotvorna svojstva; nakon što bi bili pomazani njime, neki su bolesnici odmah ozdravili. Prvi koji su ozdravili bolovali su od paralize: bili su to Sami Hanna i Ghalya Armouche. Sljedećih nekoliko godina zabilježeni su slučajevi ozdravljenja od tumora, sljepoće, paralize i drugih bolesti. Dolazilo je i do naglih obraćenja: tako je primjerice liječnik i ateist Jamil Margi došao k Nazzourovima kako bi dokazao da su varalice. No kada je posvjedočio medicinski neobjašnjivim ozdravljenjima, obratio se i postao kršćanin.

Iz slike Gospe Kazanske istjecalo je ulje, Foto: www.visionsofjesuschrist.com

Već 28. studenog u dom Nazzourovih ušli su djelatnici sirijskih služba sigurnosti, nakon što su primili dojavu da pokušavaju prevariti javnost. S njima je bio i liječnik Saliba Abdel Ahad koji je Myrni rekao da opere ruke, a potom joj ih je sam obrisao ručnikom. No, na iznenađenje liječnika i službenika, na njezinim se dlanovima ponovno pojavilo ulje. Jedan od djelatnika službe detaljno je pregledao zid na kojemu je visjela ikona Gospe Kazanske, a zatim je izvadio reprodukciju iz plastičnoga okvira i stakla. Zaprepastio se vidjevši da iz slike i dalje istječe ulje. Odmah je odložio sliku i počeo se moliti. Neočekivani su gosti otišli ne otkrivši nikakav dokaz prijevare.

Dana 15. prosinca 1982. Myrna je počela primati viđenja, prvo Marije, a nedugo potom i Krista. Tijekom tih ukazanja pala bi u stanje ekstaze gubeći svaki kontakt s okolinom. Dana 26. listopada 1983. tijekom jedne takve trominutne ekstaze na njezinim su se dlanovima prvi put pojavile rane od čavala, koje su istoga dana nestale.

Dana 25. studenog 1983. u domu Nazzourovih bilo je nekoliko svećenika različitih kršćanskih denominacija. Oko 17 sati na Myrninim stopalima, dlanovima i boku iznenada su se pojavile stigme. O. Joseph Malouli, svećenik lazarist koji je također bio prisutan, odmah je nazvao Josepha Nasrallaha, direktora Francuske bolnice u Damasku. On je pregledao njezine rane i potom pozvao još nekoliko liječnika: pedijatra Jamila Margija, kardiologa Georgesa Mounayera, okulista Elieja Faraha, dermatologa Jeana Siagea i biologa Josepha Massamirija. Oni su detaljno pregledali Myrnine rane, a šest sati poslije, oko 23 sata, bili su prisutni kada su se njezine rane naglo zatvorile i nestale, ne ostavljajući nikakva traga. Ti su liječnici, među kojima je bilo i muslimana i ateista, jednoglasno zaključili da je riječ o fenomenu potpuno neobjašnjivu sa znanstvene točke gledišta.

Od tada je mističarka imala na desetke viđenja u kojima je primala poruke od Isusa i Marije. Tijekom ukazanja na njezinim se rukama i licu i dalje pojavljivalo ulje, ali stigme je primila svega još pet puta: tijekom Velikoga tjedna 1984., 1987., 1990., 2001. i 2004. godine. U jednomu od viđenja bilo joj je dano saznati zašto je baš tih godina primila stigme.

Naime, Krist joj je rekao da veoma trpi zbog podjela unutar kršćanstva (“Crkva je kraljevstvo nebesko na zemlji. Tko ju je podijelio, zgriješio je, i tko se raduje zbog njezine podjele, također je zgriješio”). Proslava Uskrsa na dva različita datuma najvidljivija je posljedica te sablažnjavajuće podjele. Zapad ga slavi po gregorijanskomu, a Istok po julijanskomu kalendaru. U porukama koje je Myrna Nazzour primila često se ponavlja poziv na jedinstvo kršćana koje bi se trebalo očitovati u zajedničkomu datumu proslave pashalnoga otajstva. Mističarka je stoga primila stigme samo onih godina kada je Uskrs padao na isti datum za sve kršćane. Trpljenja kroz koja je tada prolazila svim su kršćanima predstavljala zoran prikaz koliko su svojim podjelama ranili Krista. Tijekom svih pet stigmatizacija Myrna Nazzour bila je pod nadzorom liječnika koji su imali prigodu osobno prisustvovati ovomu neobičnom fenomenu. Godine 1987. Myrnine su stigme, osim liječnika Louisa Kawa i Georgea Mesmara, pregledali i francuski biolozi – bračni par Jean-Claude i Geneviève Antakly. Godine 1990. snimljen je dokumentarni film koji je prikazao cijeli tijek njezine stigmatizacije. Godine 2001. kirurg Antoine Mansour (jedan od liječnika Ronalda Reagana) i plastični kirurg doktor Khalid Georges Jazigi također su obavili detaljan pregled Myrninih stigma.

Myrna Nazzour snimljena tijekom Velikog tjedna 2001. kada je primila stigme, Foto: www.visionsofjesuschrist.com

No najdetaljnija su istraživanja bila provedena 2004. S obzirom da je te godine Uskrs padao na isti datum i za istočne i za zapadne kršćane, očekivalo se da će Myrna Nazzour primiti stigme i stoga je u Damask doputovao liječnički tim iz Skandinavije, opremljen najsuvremenijim mjernim instrumentima. U timu su bila tri liječnika iz Norveške (Knut Kvernebo, Cato Mork i Oivind Ekeberg) i dva iz Švedske (Erik Haggblad i Goran Salerud). Bilo je tu i uglednih liječnika iz raznih krajeva svijeta: Antoine Mansour iz SAD-a, Riad Hanna iz Njemačke, Philippe Loron, Michel Dagonneau i Basile Kouchakji iz Francuske te Sirijci Ramia Kabbabeh i Rania Naffoudj.

Sva istraživanja provedena na Myrni pokazala su da je riječ o pojavi pred kojom liječnici ostaju nemoćni i koju nisu u stanju objasniti. Stigme su se pojavljivale same od sebe te jednako tako nestajale, ne ostavljajući nikakva traga. Uz uporabu najsuvremenijih instrumenata liječnici su 2004. isključili mogućnost da su rane nastale prirodnim putem, primjerice zbog hipoksije (manjka kisika u tkivu) ili eritromelalgije (nagla širenja malih arterija).

Znanstvenici su također potvrdili da tijelo Myrne Nazzour spontano izlučuje uljastu supstancu koja je bila analizirana u više laboratorija, u Damasku, Rimu i u Parizu. Sve su analize imale isti rezultat: supstanca je čisto maslinovo ulje bez ikakvih dodataka i onečišćivača. I taj fenomen znanstvenicima ostaje zagonetka jer nije moguće da ljudski organizam proizvede ulje stopostotno biljnoga podrijetla.

Najpoznatiji stručnjak za Marijina ukazanja francuski teolog o. René Laurentin dvaput je bio prisutan kada je iz Myrnina tijela otjecalo ulje, 25. i 26. studenog 1987. On je istaknuo da je ulje važan simbol u kršćanstvu te da se redovito koristi u sakramentalnoj praksi Crkve. Ono je znak pečata Duha Svetoga na krštenju i potvrdi, na svećeničkomu ređenju i kod bolesničkoga pomazanja. Istočni kršćani smatraju ga znakom Božjega blagoslova i ozdravljenja.

Laurentin je uvjeren u autentičnost ukazanja, stigma i drugih nadnaravnih fenomena povezanih s Myrnom Nazzour. Istoga je mišljenja i bivši apostolski nuncij u Siriji biskup Luiggi Accogli. On smatra da je sam bračni život Nazzourovih dokaz autentičnosti ovih pojava:

“Prije čudesnih događaja Myrna nije bila velika vjernica. Pripadnost Crkvi za nju je bila pitanje tradicije, u crkvu je išla samo nedjeljom, molila se iz navike. Za vrijeme prvih ukazanja nije razumjela mnoštvo Marijinih riječi. Njezin je suprug bio još manje gorljiv kršćanin kojega su pitanja vjere malo zanimala. Međutim, otkada su se dogodila čuda, oboje su promijenili svoj život. Postali su ljudi velike molitve i služenja bližnjemu. Gotovo se odrekavši privatnosti otvorili su vrata svojega doma svima onima koji traže Marijinu pomoć.”

Ovo izvrsno ilustrira svjedočanstvo jedne žene koja je došla k Nazzourovima pomoliti se pred Gospinom ikonom. U predvorju kuće susrela je Myrnu, koja je upravo na koljenima prala pod i iznenađeno je povikala: “Što to vidim, ruke iz kojih istječe ulje Presvete Djevice u prljavoj vodi?” Na to je mističarka, koja je držala u rukama krpu za pranje, odgovorila: “A mislite li da je Marija imala služavku?”

Svjedoci potvrđuju da Myrnu, baš poput svih stigmatika, odlikuju jednostavnost, skromnost i poniznost. Jednom je za vrijeme molitve rekla: “Zašto si izabrao mene ovako slabu kada tisuće drugih zaslužuju tu milost više od mene?” Odgovor na to pitanje mogle bi biti riječi koje je čula od Krista za vrijeme jedne ekstaze, 26. studenog 1985.: “Raspet sam iz ljubavi prema tebi i želim da nosiš svoj križ za mene, svojom voljom, s ljubavlju i strpljenjem, i da tako iščekuješ moj dolazak. Oni koji imaju dijela u mojim trpljenjima bit će dionici i moje slave. Nema spasenja za duše osim po križu.”

Ako ne možemo razumjeti stigme iz perspektive znanosti, pokušajmo ih razumjeti s gledišta vjere. Katolički teolozi ističu da nam te čudesne rane mogu približiti istinu o potrebi da otkrijemo vlastiti životni križ. Jer Isus je rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” Riječ je dakle o otkrivanju i prihvaćanju križa u vlastitomu životu. Životni križevi svakoga od nas mogu poprimiti različite oblike, a u životima vrlo malena broja ljudi tijekom povijesti kršćanstva taj je križ poprimio vrlo stvaran, konkretan i doslovan oblik – u životima stigmatika.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Grzegorza Górnyja i Janusza Rosikońa “Dokazi nadnaravnoga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.netViše o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.