Vijest o tome da je američki milijarder Elon Musk nakon višemjesečnog natezanja kojemu je prijetio sudski epilog konačno preuzeo vlasništvo nad Twitterom u konzervativnim je krugovima dočekana s neskrivenim oduševljenjem. Vjerojatno je osjećaj najbolje sažet karikaturom u kojoj Musk otvara krletku, a plava ptičica izlazi na slobodu. Odmah su krenuli i pozivi prema novome vlasniku da se iz “krletke” puste i drugi “utamničenici” poput Donalda Trumpa i Jordana Petersona kojima su dosadašnji gospodari Twittera blokirali profile, ali kako stvari stoje oni će još neko vrijeme provesti “iza rešetaka”.

Osobno, moram priznati da nisam dijelio ovo oduševljenje koje je zavladalo. Ne zato što nisam prijatelj slobode, nego zato što sam 1) prilično siguran da Musk i ja neke ključne pojmove shvaćamo na vrlo različit (možda i suprotan) način; 2) smatram da malo slobode na početku može poslužiti kao korak prema većem porobljavanju na kraju ako nismo svjesni kamo naš osloboditelj smjera.

Što se tiče točke 1) i toga koliko pojmovno neslaganje s Muskom može biti, dovoljno je uzeti primjer pojma “velika obitelj”. Američki milijarder je prije nekoliko mjeseci ustvrdio da ima “veliku obitelj” i čestitao svima koji je također imaju. Elonovim čestitkama se od srca pridružujem, uistinu velikim obiteljima treba odati priznanje, ali moram priznati da on i ja imamo posve različite definicije toga pojma. Kada bih ja trebao definirati “veliku obitelj” rekao bih da se ona u pravilu sastoji od oca i majke (koji su vjerni jedno drugome) i nekoliko djece za koje predano skrbe. Riječ je o nečemu što je u sebi posve dobro i plemenito. Musk, s druge strane, doduše ima (koliko je dosad poznato) devetero djece s tri različite žene (trenutno nije u vezi ni s jednom od njih), a budući da se voli pohvaliti kako radi više od 100 sati tjedno pitanje je koliko im vremena uopće može posvetiti. Da mene pitate što Elon Musk ima, rekao bih da u najboljem slučaju ima nekoliko razorenih obitelji, a to potvrđuje i slučaj njegove kćeri iz prvog braka koja se nakon što je napunila 18. odrekla vlastitog oca.

Sad, možete mi reći da je moja definicija obitelji u današnjem vremenu previše skučena i da taj pojam obuhvaća puno više toga nego ranije, ali time samo potvrđujete moju tezu da se pojmovi koje Musk i ja upotrebljavamo u bitnome razlikuju u svojem značenju. Ipak, nije pojmovna razlika ono što bih naglasio kao neslaganje s Elonom u ovom konkretnom slučaju, nego moralna. Osobno smatram da je čovjek koji neodgovorno „sije“ djecu kojoj neće moći posvetiti niti minimum potrebnog vremena nešto loše dok Musk pak smatra da je to nešto čime se treba pohvaliti kao dobrim. Kao i uvijek, temelj je u neslaganju između shvaćanja dobra i zla i u krajnjoj liniji u pitanju: Tko je čovjek i kako definiramo njegovu dobrobit?

Ovo nas pitanje dovodi do točke 2) koja će zauzeti više mjesta u ovome tekstu jer smatram da Muskova stvarna opasnost uzevši u obzir njegov utjecaj, bogatstvo i namjere o kojima je javno govorio, proizlazi iz nje. Činjenica da je o svojim namjerama “javno” govorio neobično je bitna za samu stvar jer se nije trebalo probijati do “arhiva okultnih društava” kako bi se došlo do vrlo šokantnog scenarija kojem Muskove težnje vode. Sve je lako dostupno i ne spada ni najmanje u sferu “teorija zavjere”.

Naime, u dva gostovanja u podcastu Joea Rogana (najpopularnijem podcastu na svijetu), Elon Musk je u ukupno četiri i pol sata razgovora, između ostaloga, izložio svoje planove o povezivanju čovjeka i računala. Ne mislim pri tome na povezivanje kakvo nude pametni telefoni ili različite igraće konzole koje možete prekinuti u bilo kojem trenutku i koje ne prodire mehanički u vaše tijelo. Mislim na povezivanje koje u konačnici čovjeka raščovječuje pretvarajući ga u kiborga bez privatnosti i bez većine onoga što bismo mogli jednom riječju nazvati “ljudskim”. Drugim riječima, mislim na ono što spada u sferu transhumanizma.

Muskova osnovna teza je jednostavna: Napredak umjetne inteligencije nemoguće je zaustaviti. Ubrzo će ljudi predstavljati samo mali udio u “ukupnoj inteligenciji” na cijelom planetu. Ako ne možemo pobijediti strojeve najbolje je povezati se s njima i pridružiti im se, odnosno stvoriti simbiozu čovjeka i umjetne inteligencije. Da, da, ako vam u glavi zvoni ona dobro poznata rečenica iz Zvjezdanih staza “Mi smo Borg, otpor je uzaludan, bit ćete asimilirani”, to je u najkraćim crtama ono kako Musk vidi razvoj stvari i na koju se stranu u ovom procesu namjerava svrstati.

Ipak, reći ćete: “Čemu tolika panika, nema šanse da će takvo što biti moguće još jako puno godina?”. Ja ću vam na to, kao prvo, odgovoriti da se ovdje ne bavimo samo time što Musk može nego čemu Musk smjera, a kao drugo stavit ću vas na raskršće da odaberete: ili ćete smatrati da je Elon Musk lažov koji daje isprazna obećanja (ali zašto biste mu onda i u čemu drugom vjerovali?) ili ćete povjerovati njegovoj tezi da će unutar 25 godina “čovjek” biti više stroj negoli čovjek. Muskova doslovna teza je da će u roku od četvrt stoljeća biti moguća tehnologija prema kojoj ćete “većim svojim dijelom biti u internetskom oblaku negoli u svojem tijelu” te po kojoj će “gotovo svi vaši neuroni biti povezani AI[1] produžecima vas samih.” On na tome aktivno radi.

Dvadeset pet godina je rok u kojem će velika većina vas koji čitate ovaj tekst vjerojatno biti živa, a vaša djeca i unuci posve sigurno. Ako vas ovako kratak rok plaši što kažete na ovo: u podcastu snimljenom 2020. godine Musk tvrdi da će u roku pet do deset godina biti moguća tehnologija po kojoj ljudi više neće morati komunicirati govorom nego će izravno jedni drugima prenositi misli. Danas je, da podsjetim, 2022. godina, pa je prema Muskovim riječima spomenuta tehnologija udaljena najviše osam godina. Sad vam je vjerojatno jasno da ćete tada gotovo sigurno biti živi i da bi vas se moglo ticati. Na riječi zaprepaštenog Joea Rogana (koji vadi viski i pokušava se pribrati) kako bi njemu ipak nedostajao ljudski glas i umijeće pretvaranja misli u rečenice, Musk hladno odgovara da će spajanje čovjeka s tehnologijom biti “opcionalno”.

Ovdje bih se htio zaustaviti na trenutak jer bi se spomenuta “opcionalnost” mogla pokazati kao jedna u nizu duda varalica koje bi trebale umiriti jezu koje bi ovakve najave trebale izazvati u normalnog čovjeka. Nisam roditelj, ali oni koji jesu često govore da ne smatraju društvene mreže i pametne telefone dobrima za svoje osnovnoškolce. Istovremeno tvrde da se nalaze pred dilemom: ili će njihovo dijete biti izopćenik koji se neće moći uključiti u većinu razgovora u razredu, ili će mu dopustiti uporabu društvenih mreža i pametnog telefona. Čini se da se velika većina roditelja u dilemi odlučuje za drugu opciju, ali u svakom slučaju ne zato što smatraju da je to za djetetovu dobrobit nego zato što smatraju da nemaju dobrog alternativnog izbora.

Uzevši ovo u obzir, nije problem zaključiti što će se vrlo vjerojatno dogoditi s čovjekovim “pravom na izbor” želi li postati kiborg ili ne. Ako vam povezivanje s računalom daje ogromne prednosti na radnom mjestu (Elon Musk kaže da će povećati čovjekove sposobnosti deset puta), pitanje je koji će poslodavac radije plaćati desetoricu ljudi bez čipa u glavi, ako može platiti jednog s čipom koji će obaviti jednaku količinu posla za puno manje novaca. Tako bi “sloboda izbora” koju nam Musk nudi mogla zapravo glasiti: ili kiborgizacija ili nemogućnost zaposlenja. Složit ćete se sa mnom da to i nije baš neki izbor.

No, kakve sad to sve skupa ima veze s Muskovom kupovinom Twittera? Pa, osim što mu vlasništvo nad tako utjecajnom društvenom mrežom pruža veliku moć formiranja mišljenja javnosti, američki je milijarder ustvrdio da će kupovina Twittera za 3 do 5 godina ubrzati nastanak “X-a”. Radi se, prema Muskovim riječima, o “super aplikaciji” koja bi odgovarala na sve korisnikove potrebe. Američki Forbes navodi kako je riječ “super aplikacija” prvi puta korištena za opis WeChat-a, kineske aplikacije koja “povezuje svaki aspekt života u Kini” od “pozivanja taksija do kupovine namirnica, zakazivanja termina kod liječnika, kupovine osiguranja”, itd. Uistinu, kad povežete Muskovu ideju o super aplikaciji s idejom kiborgizacije ljudi, možemo se zapitati “Što uopće može poći po zlu?”.

Optimizam poglavito ne izaziva činjenica što Elon Musk u razgovoru s Roganom ne odaje dojam da je privatnost za njega osobito važna stvar. Iako se čini da obojica smatraju kako je u ljudima još uvijek prisutan neki zastarjeli refleks koji stvara određeni zazor prema ideji da ih se mozgom spoji na sveobuhvatnu mrežu u kojoj bi informacije među nama kolale kao u nekakvom eteru, Musk je “optimističan” po pitanju pada važnosti privatnosti. Na Roganovo izravno pitanje “Hoće li privatnost biti bitna kada svi budemo ‘bogovi’?”, Musk odgovara: “Mislim da stvari za koje sada smatramo da je važno držati privatnima nećemo više takvima smatrati… Zapravo, jako je malo od onoga što ljudi smatraju privatnim zapravo i uistinu važno.” Ovakvo što možemo izgovoriti vi ili ja kada smo na piću s prijateljima, ali kada privatne stvari proglašava nevažnima čovjek koji nas sve planira umrežiti i smjestiti u ‘oblak’, onda se pali cijeli niz crvenih lampica

Kad uzmem u obzir sve što sam čuo u četiri i pol sata razgovora Muska i Rogana, moram priznati da sam se zapitao kako to da sve izrečeno nije izazvalo snažniju reakciju javnosti. Je li to zbog toga što se ljudi boje samo onih najava koje se serviraju na opskurnim portalima i tajnim grupama, pa ako se nešto zastrašujuće iznese posve javno više nije tako strašno? Je li to zbog toga što većina smatra da je Elon Musk čovjek koji nerijetko daje lažna obećanja? (S ovime bih se donekle složio, ali ostaje pitanje odakle onda toliko oduševljenje njime?) Ili je možda riječ o tome da progresivci ne žele kritizirati njegovo spajanje čovjeka i stroja jer bi ispali kritičari progresa (i tako zanijekali sami sebe), a konzervativci Muska vide kao suradnika u borbi protiv progresivaca, pa ne žele pričati o njegovim manama? Teško mi je dati jasan odgovor na ovo pitanje. U svakom slučaju, ako uzmemo ozbiljno Muskove najave možemo se vratiti natrag slici naše plave ptičice s kojom smo započeli ovu priču: sve upućuje na to da je ona puštena iz krletke kako bi se u nju uskoro mogli smjestiti ljudi.

[1] AI – eng. artificial intelligence – umjetna inteligencija