Posve svjetovni ljudi ne uspijevaju razumjeti čak ni sam svijet. U potpunosti se oslanjaju na nekoliko ciničnih parola koje nisu istinite. Sjećam se jedne šetnje s imućnim izdavačem koji je o primjedbu koju sam i prije često bio čuo. Ona je, zapravo, gotovo postala moto suvremenoga svijeta. Ipak, čuo sam je jednom previše i najedanput shvatio kako u njoj nema ničega. Izdavač je rekao o nekome: “Taj će čovjek uspjeti; on vjeruje u sebe.” Sjećam se kako mi je upravo u trenutku kada sam podigao glavu kako bih ga čuo, za oko zapeo autobus na kojemu je pisalo Hanwell[1].

Rekoh mu: “Želite li da vam kažem gdje su ljudi koji najviše vjeruju u sebe? Mogu vam to reći. Znam za ljude koji vjeruju u sebe čvršće od Napoleona ili Cezara. Znam gdje sjaji zvijezda stajačica sigurnosti i uspjeha. Mogu vas odvesti do prijestoljâ nadljudi. Svi ljudi koji uistinu vjeruju u sebe su u umobolnicama.” Odgovorio mi je blago da ipak postoji mnogo onih koji vjeruju u sebe, a nisu u umobolnicama. “Tako je, ima i takvih”, uzvratih, “i vi ih poznajete bolje nego bilo tko drugi. Onaj pijani pjesnik od kojega niste htjeli uzeti turobnu tragediju, on je vjerovao u sebe. Onaj stariji pastor s epom, od kojega ste se skrivali u stražnjoj sobi, on je vjerovao u sebe. Da se savjetujete sa svojim poslovnim iskustvom, umjesto sa svojom ružnom individualističkom filozofijom, znali biste da je vjerovanje u sebe jedan od najčešćih znakova najgore vrste ljudi. Glumci koji ne znaju glumiti vjeruju u sebe, kao i dužnici koji ne žele vratiti dug. Bilo bi puno istinitije reći da će čovjek zasigurno doživjeti neuspjeh zato što vjeruje u sebe. Potpuno samopouzdanje nije samo grijeh, potpuno je samopouzdanje slabost. Vjerovati posve u sama sebe histerično je i praznovjerno vjerovanje poput vjerovanja u Joannu Southcott[2].

Čovjeku koji ima takvo vjerovanje Hanwell piše na čelu jednakom jasnoćom kao što to piše na onomu autobusu.”

Na sve je ovo moj prijatelj nakladnik dao ovaj vrlo dubok i učinkovit odgovor: “Pa, ako čovjek ne može vjerovati u sebe, u što bi onda trebao vjerovati?”

Nakon dugačke stanke odgovorio sam mu: “Otići ću kući i napisati knjigu koja će biti odgovor na to pitanje.” Ovo je knjiga koju sam napisao kao odgovor.

Gornji tekst je izvadak iz knjige G. K. Chestertona “Pravovjerje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. 

[1] Hanwell – psihijatrijska bolnica u Londonu.

[2] Joanna Southcott – samoprozvana proročica koja se predstavljala kao žena opisana u Otkrivenju koja pobjeđuje zmaja.