AMORIS LAETITIA

Razvedeni ste i ponovno vjenčani? Smjernice ovih biskupa pomoći će vam u punijem vjerskom životu

“Svećenici trebaju pomoći razvedenim i ponovno civilno vjenčanim osobama oformiti savjest u skladu s istinom. To je pravo djelo milosrđa”, piše nadbiskup Chaput, naglasivši pritom kako svrha toga nije “osuđivanje” već “puno pomirenje osobe s Bogom i bližnjim te obnova punog i vidljivog zajedništva s Isusom Kristom i Crkvom”.

Brak pričest razvedeni

Foto: Shutterstock.com

Ennio Antonelli i Charles J. Chaput, kardinal i nadbiskup Katoličke Crkve, nedavno su, nezavisno jedan od drugog, objavili smjernice za tumačenje posljednje pobudnice pape Franje “Amoris Laetitia”, s posebnim osvrtom na pastoralno djelovanje prema razvedenim i ponovno civilno vjenčanim osobama.

Potrebne daljnje smjernice za ‘razboritu implementaciju’ Amoris Laetitije

Kardinal Ennio Antonelli, bivši predsjednik Pastoralnog vijeća za obitelji, nije bio pozvan na Sinodu o obitelji, unatoč njegovu bogatom pastoralnom iskustvu, međutim to ga nije spriječilo da budno prati i komentira rasprave koje su se tijekom 2014. i 2015. odvijale u Vatikanu.

Kako javlja Sandro Magister, kardinal Antonelli objavio je tekst, iz kojeg bi se uskoro trebala razviti knjiga, s ciljem tumačenja pobudnice “Amoris Laetitia” nakon čije je objave izjavio kako se boji da će “pričest za rastavljene i ponovno vjenčane, kao i one u kohabitaciji, ubrzo postati uobičajena praksa”.

Premda je njegovo mišljenje i dalje većim dijelom ostalo nepromijenjeno, kardinal Antonelli smatra kako spomenuta situacija nije nesavladiva, u slučaju “mudre i pozorne primjene” apostolske pobudnice.

“Amoris Laetitia pruža isti nauk o objektivnoj istini kakav je oduvijek bio. Međutim on se nalazi u pozadini, kao nešto što se podrazumijeva. Na prvom mjestu istaknuta je pak individua sa svojim moralom, savješću i unutarnjim pravilima te osobnom odgovornošću. To je razlog zbog kojeg nije moguće formulirati generalna pravila, moguće je samo ohrabriti “odgovorni osobni i pastoralni pristup pojedinim slučajevima (AL 300)”, piše Antonelli.

Kardinal također navodi kako papa Franjo, premda “ne šuti o objektivnoj istini, usmjeruje pozornost prema subjektivnoj odgovornosti, koja se u određenim trenucima može smanjiti ili nestati”.

Osvrnuvši se na mogućnost pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, Antonelli zaključuje kako Sveti Otac otvara malu mogućnost čak i za pristup sakramentima ispovijedi i euharistije, ali kako se tu radi isključivo o “hipotetskom, općem i rubnom prijedlogu”.

Upravo iz tog razloga on poziva “kompetentni autoritet” (misleći na Papu i Učiteljstvo, op. a.) da izda daljnje smjernice kako bi se pobudnica “razborito implementirala”.

“Pristup pričesti obično zahtijeva puno i vidljivo jedinstvo s Crkvom. Ono ne može biti dodijeljeno kao opće pravilo dokle god se nastavlja objektivno (moralno, op.a.) neuredna situacija, bez obzira na subjektivni dojam (…) Međutim, postoje moguće iznimke i čini se da Papa pokazuje kako ih je voljan prihvatiti u određenim slučajevima”, nastavlja kardinal.

Molitva i ustrajnost u seksualnoj uzdržljivosti

Na kraju kratkog odlomka kojeg je Magister prenio, kardinal Antonelli dao je i nekoliko osobnih smjernica kako postupati u “unutarnjem forumu”, osobito vezano uz moguće delikatne slučajeve.

On pred nas stavlja hipotetski slučaj u kojem se svećenik susreće s razvedenom i ponovno civilno vjenčanom osobom, koja “iskreno i intenzivno vjeruje u Isusa Krista” i vodi “život koji je velikodušan i spreman na žrtvu te shvaća da njegova veza ne odgovara evanđeoskoj normi, ali unatoč tome smatra kako ne čini grijeh pozivajući se na poteškoće koje ga priječe u seksualnoj uzdržljivosti”.

Kako navodi kardinal, svećenik-ispovjednik trebao bi takvu osobu “prihvatiti s dobrodošlicom i strpljenjem, pažljivo ju saslušati te probati razmotriti različite aspekte njene osobnosti”. Uz to savjetuje svećenike da pokušaju pomoći toj osobi na način da joj se “omogući primanje oprosta”. Poziva ih na poštivanje njene savjesti, ali naglašavajući kako je važno podsjetiti osobu na odgovornost pred Bogom koji “jedini vidi srce čovjeka”. Također, smatra kako je važno uputiti osobu na Nauk te joj ukazati na grješnost njene situacije “potaknuvši ju na molitvu i ustrajnost u postepenom putu prema seksualnoj uzdržljivosti, uz milost Duha Svetoga”.

“Ako pokajnik, bez obzira na moguće buduće padove, pokaže određenu volju za napretkom, on (svećenik, op.a.) ga može odriješiti od grijeha i dopustiti mu primanje pričesti, ali na način da se ne skandalizira javnost (…) U svakom slučaju svećenik bi trebao postupati u skladu s uputama njegova biskupa”, zaključio je Antonelli.

‘Subjektivna savjest je ispod objektivnog moralnog zakona’

Nadbiskup Philadelphije, Charles J. Chaput, poznat u konzervativnim krugovima po svojoj pravovjernosti, također je izdao smjernice vezane uz apostolsku pobudnicu “Amoris Laetitia”, osvrnuvši se, između ostalog i na katolike s homoseksualnim sklonostima, kao i na one u istospolnim vezama.

U smjernicama koje je uputio svećenicima i vjernicima svoje nadbiskupije, Chaput piše kako “Amoris Laetitia sadrži dijelove o obiteljskom životu i bračnoj ljubavi od iznimne ljepote i korisnosti”.

“Sveti Otac… nada se osnažiti postojeće obitelji te posegnuti za onima čiji su se brakova raspali, uključujući i one isključene iz života Crkve.” Također, navedeno je kako se pobudnica, kao i svaki dokument Učiteljstva, treba čitati “u skladu s tradicijom Crkve”, pozivajući se pritom na samog Svetog Oca koji je ustvrdio kako se “niti Nauk niti disciplina vezana uz brak nisu promijenili”.

Nadbiskup Chaput, u skladu sa svojim kolegom, kardinalom Antonellijem, ističe kako se “subjektivna savjest individue nikada ne može staviti u suprotnost moralnoj istini, kao da su savjest i istina dva sukobljena principa pri donošenju moralnih odluka”.

“Savjest stoji ispod objektivnog moralnog zakona i treba se njime oblikovati…”, nastavlja nadbiskup, primjećujući ipak kako u današnjoj “duboko zbunjenoj” kulturi, neke osobe ne mogu biti u potpunosti odgovorne zbog življenja u suprotnosti s istinom.

Kršćanska zajednica treba prihvatiti razvedene osobe, ali…

Primjećujući “veliku patnju” koja može pogoditi rastavljene osobe, Chaput piše kako svećenici takvim osobama trebaju ponuditi “prijateljstvo i razumijevanje” kako bi ostali vjerni i u trenutnim kušnjama. Pritom se posebno osvrnuo na one koji su, premda razvedeni, odlučili ostati vjerni Nauku i Crkvi te ne ulaziti u nove veze. Pišući o njima, nadbiskup tvrdi kako oni zaslužuju “toplu podršku od strane kršćanske zajednice zbog svoje iznimne vjernosti Kristu” koji je “ostao vjeran, premda njihov supružnik nije”.

Što se tiče pak razvedenih i ponovno vjenčanih osoba, također je istaknuto kako one trebaju biti “prihvaćene od strane katoličke zajednice”.

“Svećenici moraju osigurati da se takve osobe ne osjećaju kao da su “izvan” Crkve. Dapače, kao krštene osobe, one mogu (i trebaju) sudjelovati u njenom životu. Pozvane su pohađati misu, moliti i sudjelovati u aktivnostima župe (…) Parovi bi od strane župnika i župljana trebali primiti ljubav koju zaslužuju kao osobe stvorene na sliku Božju te kao kršćanska braća”, piše u dokumentu.

Nadbiskup Chaput, ponovno u skladu s kardinalom Antonellijem, poručuje svećenicima kako takvim parovima trebaju “pomoći razumjeti njihovu situaciju u skladu s naukom Crkve i smjernicama biskupa”. Pritom potiče parove da ispitaju svoju savjest uz pomoć nekoliko pitanja: “Kako su se ponašali prema svojoj djeci kad je njihova bračna veza zašla u krizu? Jesu li se pokušali pomiriti? Što se dogodilo s napuštenom osobom? Koje je posljedice njihova nova veza imala na ostatak obitelji i zajednicu vjernika? Kakav primjer je dan mladim ljudima koji se pripremaju za brak?”

“Svećenici trebaju pomoći razvedenim i ponovno civilno vjenčanim osobama oformiti savjest u skladu s istinom. To je pravo djelo milosrđa”, poentira Chaput, naglasivši pritom kako svrha toga nije “osuđivanje” već “puno pomirenje osobe s Bogom i bližnjim te obnova punog i vidljivog zajedništva s Isusom Kristom i Crkvom”.

Nadbiskup je posebno istaknuo “uzdržavanje od seksualne intimnosti” u tim slučajevima, ističući kako je u tim slučajevima pričest dozvoljena, ali opominjući kako se u slučaju zajedničkog života treba izbjegavati “skandal”, tj. da zajednica ne pomisli kako se time odobrava razvod.

Poseban naglasak stavljen je na djecu koja “zaslužuju da ih odgajaju oba roditelja”, dok se za osobe koje žive u kohabitaciji (nevjenčani parovi koji žive pod istim krovom) preporučuje svećenička pratnja i rad na putu prema braku. U slučaju da jedna strana izbjegava brak, svećenik bi ih trebao pozvati na prekid.

Nemali broj osoba s istospolnom privlačnošću živi herojske kršćanske živote

Nadbiskup Chaput jedno poglavlje posvetio je i osobama s homoseksualnim tendencijama i onima koji žive u istospolnim zajednicama.

“Pastoralna njega osoba s istospolnom privlačnosti trebala bi biti vođena istom ljubavlju i poštovanjem koje Crkve nudi svim ljudima. Službenici Crkve trebali bi tim osobama posvijestiti da su ljubljene od Boga…”

Posebno su istaknute one osobe koje su unatoč svojim sklonostima “uspjele živjeti poziv kršćanskog braka s djecom, unatoč određenog stupnja privlačnosti prema istom spolu”, međutim prepoznato je kako je za druge osobe to “izrazito teško” te da ih njihova situacija često dovodi do osjećaja samoće.

“Oni kod kojih prevladava istospolna privlačnost pozvani su truditi se živjeti čestito za Kraljevstvo Božje. Na tom putu potrebna im je podrška, prijateljstvo i razumijevanje, osobito u slučaju pada.” Chaput ističe kako “nemali broj takvih osoba, uz pomoć milosti i sakramenata, žive primjerne, pa čak i herojske kršćanske živote”.

Obraćajući se onima koji žive u istospolnim vezama, nadbiskup ih također poziva na prijateljski život bez seksualne intimnosti. Međutim, “dvije osobe u aktivnoj i javnoj istospolnoj zajednici, bez obzira koliko iskrene, daju protusvjedočanstvo katoličke vjere, koje jedino može pobuditi moralnu zbunjenost u zajednici. Takva veza ne može biti prihvaćena u životu župe a da ne potkopava vjeru zajednice, osobito djece. Na kraju, oni koji otvoreno žive istospolni “lifestyle” ne bi smjeli držati nikakvo odgovorno mjesto u župi, niti bi trebali imati ikakvu liturgijsku službu ili funkciju”, zaključio je nadbiskup.

Tino Krvavica | Bitno.net

Objavljeno: 8. srpnja 2016.

Možda vam se svidi