Svatko od njih je imao drukčiju životnu priču. Jedan od njih je bio obraćenik, dvije žene su imale stigme, jednu buduću sveticu zovu “drugom Majkom Terezijom”, ali svima njima je zajedničko da će ih za samo tri dana papa Franjo proglasiti svetima. Upoznajte pet budućih svetaca Katoličke Crkve.

Kardinal John Henry Newman

John Henry Newman bio je iznimno važna osoba u engleskoj Katoličkoj Crkvi u 19. stoljeću. Mladost je proživio u anglikanskom okruženju, studirajući najprije pravo, a zatim teologiju. U 23. godini svog života zaređen je za đakona Anglikanske Crkve.

Promaknuo se u vođu Oxfordskog pokreta koji se zalagao za povratak mnogih katoličkih vjerovanja u Anglikansku Crkvu. U tome nije uspio, pa je napustio Anglikansku Crkvu te 1845. godine pristupio Katoličkoj Crkvi. Tako je postao najveći i najglasovitiji obraćenik Engleske u 19. stoljeću. Nakon studija i svećeničkog ređenja u Rimu, vratio se u Englesku, gdje je osnovao dva oratorija, u Londonu i Birminghamu.

Papa Lav XIII. ga 1879. godine imenuje kardinalom. Preminuo je 11. kolovoza 1890. u Birminghamu. Časnim slugom Božjim proglašen je 1991. godine, a papa Ivan Pavao II. je u pismu prigodom 200. obljetnice kardinalova rođenja istaknuo želju za kanonizacijom. U rujnu 2010. papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim.
Više o budućem svecu možete pročitati OVDJE.

Sestra Dulce

Sestra Dulce rođena je 1914. godine na sjeveroistoku brazilske države Bahije. Odrasla je u dobrostojećoj obitelji, ali se vrlo rano posvetila brizi za beskućnike i bolesne. Bila je članica družbe Misionarki od Bezgrešnog začeća. Brojni brazilski katolici tvrde da su često susretali sestru Dulce kako u gradu Salvadoru, odjevena u bijelo-plavi habit, pruža ruke prema prolaznicima i traži pomoć za svoje siromahe.

Redovnica je zahvaljujući donacijama otvorila bolnicu, sirotište te dom za starije i nemoćne. U rodnom Brazilu je poznata kao “majka siromaha”. Godine 1988. je nominirana za Nobelovu nagradu. Preminula je 1992. godine u dobi od 77 godina. Na njezinom pogrebu se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Mnogi je uspoređuju s Majkom Terezijom.

Kako se Brazil priprema za njezinu kanonizaciju možete pročitati OVDJE.

Giuseppina Vannini


Giuseppina Vannini rođena je u Rimu 1859. godine i krštena kao Giuditta. Kada je imala četiri godine izgubila je oca, a tri godine poslije i majku. Brigu o njezinom bratu tada je preuzeo ujak, njezina je sestra bila povjerena redovnicama svetoga Josipa, a Giuditta, koja je tada imala sedam godina, bila je primljena u Zavod Torlonia u Rimu, gdje su je Kćeri milosrđa odgajale u kršćanskoj vjeri i pripremale za život.

Nakon što je postala odgojiteljica predškolske djece, kada je imala 21 godinu ušla je u novicijat Kćeri milosrđa u Sieni. Međutim, ubrzo se zbog zdravstvenih razloga vratila u Rim. Osjećajući snažan poziv na redovnički život, zadnjega dana duhovnih vježbi, krajem 1891. godine, zatražila je savjet od propovjednika, kamilijanca oca Luigija Tezze, koji je imao zadaću ponovno uspostaviti zajednicu kamilijanki Trećega samostanskog reda.

Tako je Giuditta, zajedno s još dvije djevojke, činila prvu zajednicu. Sljedeće godine, 19. ožujka 1892., otac Tezza je Giuditti predao redovnički habit, obilježen crvenim križem. Tada je uzela ime Giuseppina, i imenovana je poglavaricom. Uz savjete oca Tezze sastavljena su Pravila i svrha te redovničke zajednice, a to je pomoć bolesnim ženama, također u njihovu domu. Unatoč velikom siromaštvu, broj se redovnica povećavao.

Međutim, nedostajalo je konačno odobrenje crkvene vlasti. Nažalost, papa Lav XIII. upravo je tih godina bio odlučio da neće dopuštati ustanovljenje novih zajednica u Rimu. Zbog toga je na nekoliko zahtjeva oca Tezze dobiven negativan odgovor. Zajednica je tako nastavila raditi kao „milosrdna udruga“, sve do 1909. godine kada je dobila Dekret o uspostavljanju redovničke kongregacije Kćeri svetoga Kamila.

Oslabljena teškom srčanom bolešću sestra Giuseppina preminula je 23. veljače 1911. godine. Iza sebe je ostavila družbu sa 16 redovničkih kuća u Europi i na američkom kontinentu, sa 156 redovnica. Blaženom ju je proglasio Ivan Pavao II., 1994. godine.

Mariam Thresia Chiramel

Sestra Mariam Theresia Chiramel bila je sirijsko-malabarska katolkinja i osnivačica Kongregacije Svete obitelji. Rođena je 1876. godine u mjestu Putchenchira u Indiji. Nazvana je po svetoj Tereziji Avilskoj. Odrasla je vrlo skromno. Vrlo rano je ostala bez majke, pa je zbog očeva alkoholizma kao djevojčica sanjala o odlasku od kuće kako bi provela život u molitvi. S dvije prijateljice je počela obilaziti siromašne i bolesne te pomagati u lokalnoj crkvi. Bila je poznata zbog čestih vizija i ekstaza, ali i kao stigmata.

Zbog neobičnih manifestacija na tijelu, što uključuje i stigme, lokalni biskup je naredio da se nad časnom sestrom nekoliko puta moli obred egzorcizma. Svećenik egzorcist je naposljetku zaključio kako su te manifestacije znak svetosti te je do kraja njezina života ostao njezin duhovnik. Preminula je 1926. godine.

Ivan Pavao II. ju je proglasio blaženom 9. travnja 2000. godine, a papa Franjo je odobrio drugo čudo, koje je pripisano sestri Mariam, pa je otvoren put za njezinu kanonizaciju.

Margareta Bays

Blažena Margareta Bays rođena je 8. rujna 1815. godine u Švicarskoj i Crkvi je služila kao članica Franjevačkog svjetovnog reda. Njezini roditelji su bili pobožni farmeri. Margareta je u svojoj sobi kao djevojčica napravila mali oltar na koji je stavila kip Gospe i svijeće te je svakoga jutra, prije odlaska u školu, molila za zagovor. Svojim prijateljima je često pričala o Isusovu životu.

Uskoro se priključuje Franjevačkom svjetovnom redu. Godine 1853. oboljela je od karcinoma crijeva, pa je u molitvi tražila da njezina bol bude povezana s Kristovom patnjom. Međutim, kako se relativno kasno doznalo za njezinu bolest, liječnici su zaključili kako ju se ne može operirati, ali je čudesno ozdravila 8. prosinca 1854. godine, na dan kada je proglašena dogma o Bezgrešnom začeću.

Otprilike u isto vrijeme na tijelu je dobila stigme te je imala ekstatična stanja prilikom kojih je doživljavala Isusovu bol. Međutim, u početku je pokušala sakriti vijest o stigmama, ali se za njih vrlo brzo doznalo. Preminula je 27. lipnja 1879. u 15 sati, nakon nekoliko tjedana teške patnje. Na njezinom pogrebu se okupilo mnoštvo vjernika. Postupak beatifikacije je započeo 1929. godine, a blaženom je proglašena 1995. godine.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net