“Mislim da možemo reći kako je era stare Vatikanske banke gotova”, rekao je Jean-Baptiste de Franssu za Crux.

De Fransu, francuski ekonomist i bankar koji je upravljanje Institutom za religijska djela, kolokvijalno poznatim pod nadimkom “Vatikanska banka”, preuzeo 2014. godine, vjeruje kako je lipanj 2021. godine označio povijesnu prekretnicu.

Pod “erom stare Vatikanske banke” de Fransu se referirao na razdoblje od 1970-ih do 1990-ih, koje uključuje mrtva tijela obješena na mostovima, spektakularne bankovne kolapse, duboku povezanost s mafijom i sumnjivim financijerima, a sve pod krinkom skrovitosti i tajnosti. U tom razdoblju Vatikanska banka stekla je status metafore za korupciju ispod privida svetosti, kao građa za popularne filmove i krimiće.

Papa u miru Benedikt XVI. započeo je s postupkom čišćenja poslovanja Vatikanske banke prije desetak godina, naručivši izvanjsku procjenu računa u banci kako bi je se lišilo sumnjivih klijenata, a proces je ubrzan za pontifikata pape Franje. Danas, značajan broj stručnjaka drži – unatoč tome što ostale vatikanske financijske centre još uvijek treba propitivati – da je banka uglavnom čista.

Jedan od dokaza za to godišnje je financijsko izvješće koje banka objavljuje posljednjih devet godina. Najnovije je objavljeno u petak, sastoji se od 134 stranice i uključuje rezultate neovisne vanjske revizije. Također sadrži i detalje o njezinih 14.991 klijenata diljem svijeta, od kojih polovicu čine vjerski redovi, ali i detalje o 107 zaposlenika banke, kao i detalje o distribuciji oko šest milijardi dolara njezinih klijenata.

Ovogodišnje je izvješće pokazalo kako je banka u 2020. godini, unatoč ekonomskoj krizi prouzročenoj pojavom koronavirusa, poslovala s dobiti od 44.3 milijuna dolara, otprilike kao i godinu dana ranije, kada je dobit iznosila 46.3 milijuna dolara. 75 posto od toga prihoda, odnosno 33.3 milijuna, dolazi od izravnih donacija Papi.

Prema najnovijoj procjeni vatikanskih financija koju je proveo Moneyval, organizacija Vijeća Europe zaokupljena borbom protiv pranja novca – premda kritična prema kažnjavanju financijskih prijestupnika u vatikanskom pravnom sustavu – Institut za religijska djela posluje “čisto”.

“Unutarnje kontrolne mjere i procedure značajno su se popravile posljednjih godina, a poduzete mjere uglavnom su učinkovite”, stoji u Moneyvalovu izvješću.

Osim Instituta za religijska djela, u sklopu Vatikana postoje još četiri financijska središta: Uprava baštine Apostolske stolice, Vlada grada-države Vatikan, Državno tajništvo i Kongregacija za evangelizaciju naroda. Iako je donedavno Vatikanska banka bila na lošijem glasu od navedenih ustanova, danas je obratno – financijsko stanje u njima znatno je netransparentnije nego u samoj banci.

De Franssu kaže kako su ova postignuća ostvarena na krilima drugih reformi, kao što je prijelaz na euro uslijed pristupanja Vatikana SEPA-i 2019. godine, ili financijski dogovor Vatikana i Italije iz 2016. zahvaljujući kojemu je Vatikan dospio na “bijelu listu” Ministarstva ekonomije i financija, što klijentima Vatikanske banke koji ulažu u Italiji omogućuje određene porezne olakšice.

“Bijela lista” neformalna je potvrda transparentnosti bankovnog sustava i njegove otvorenosti globalnim ekonomskim pravilima.

“Nismo savršeni”, zaključio je de Franssu, “i pred nama je još puno posla, ali vjerujem da možemo reći kako smo u fundamentalno drukčijoj poziciji”.