Papa Franjo1

I danas ima mnogih gospodara savjesti: u nekim državama ima ljudi koji u Božje ime ubijaju; ili onih koji – ako se zateknu s Evanđeljem ili križem – završe u zatvoru – ustvrdio je papa Franjo u svojoj propovijedi u kapeli Doma svete Marte.

Papa se u propovijedi osvrnuo na umnažanje kruhova o čemu govori ulomak iz Evanđelja, te o bičevanju Isusovih učenika iz Djela apostolskih, predlažući tri slike, a prva je Isusova ljubav prema narodu, njegova pozornost na probleme naroda. Gospodin se ne brine o tomu koliki ga slijede i ne pada mu napamet prebrojavanje da utvrdi je li Crkva porasla… ne! On govori, propovijeda, prati, ide s narodom, blag i ponizan. Govori s autoritetom, odnosno s ljubavlju – rekao je Papa, a potom se osvrnuo, kako je rekao, na drugu sliku. 

Druga je slika ljubomora onodobnih vjerskih vlasti. Nisu podnosile to što narod slijedi Isusa, jer su bili ljubomorni. Ružan je to osjećaj, a od ljubomore do zavisti, put nije dug. Dobro znamo da je otac zavisti Đavao, jer po njegovoj je zavisti zlo ušlo u svijet. Ti ljudi su dobro poznavali Isusa i potplatili su stražare da reknu da su Isusovo tijelo ukrali Apostoli.

Platili su kako bi zataškali istinu. Bili su zli, jer kad se prikrivanje istine plaća, onda je na djelu velika zloća. Narod ih je dobro poznavao i nije ih slijedio, ali ih je morao podnositi jer su imali vlast: vlast kulta, vjerske stege i vlast nad narodom… Narod je bio prisiljen pokoravati im se. Isus o njima govori da su na narod tovarili teške terete. Takvi ljudi ne podnose Isusovu blagost, a niti blagost Evanđelja; ne podnose ljubav. Potplaćuju iz zavisti i mržnje – kazao je Sveti Otac. 

Tijekom zasjedanja Velikoga vijeća, ustao je jedan mudar čovjek, po imenu Gamaliel. On je vjerske starješine savjetovao da Apostole oslobode. Dvije su dakle slike: Isus koji se sažalijeva gledajući narod bez pastira, te vjerske vlasti sa svojim političkim i skupštinskim manevrima kako bi i nadalje mogli vladati narodom…

Oni su, nakon istupa toga mudroga čovjeka, Apostole opomenuli i išibali te im zapovjedili da ne govore u ime Isusovo, te su ih potom oslobodili. Trebamo nešto učiniti – mislili su – dobro ćemo ih izbatinati i pustiti kući. Nepravedna kazna, koju su ipak proveli. Bili su gospodari savjesti i smatrali su da smiju kažnjavati. Gospodari savjesti… I danas u svijetu ima mnogo takvih. 

Plakao sam – nastavio je Papa – kad sam iz medija saznao vijest o raspetim kršćanima u jednoj nekršćanskoj zemlji. Takvi ljudi, gospodari savjesti, koji u Božje ime, ubijaju i progone, postoje i danas. Ali brojni su i oni koji se, poput Apostola, raduju što ih se smatra dostojnima da podnesu pogrde poradi Isusova Imena. A to je treća današnja slika: radost svjedočenja.

Prva slika: Isus s narodom, ljubav i put koji nas je on naučio i kojim nam je ići. Druga slika: licemjerje vjerskih upravitelja naroda, koji su svojim zapovijedima hladnom i oštrom legalnošću, zatočili narod i koji su potplatili da se prikrije istina. Treća slika: radost kršćanskih mučenika; radost naše brojne braće i sestara koji su tijekom povijesti osjećali tu radost da su smatrani dostojnima podnositi pogrde poradi Isusova Imena. Danas ih je mnogo. Zamislite, u nekim državama samo zbog Evanđelja ljudi idu u zatvor. Ne možeš nositi križ jer će ti naplatiti kaznu. Ali srce je radosno. Tri slike: danas ih promatrajmo, jer su dio naše povijesti spasenja – zaključio je Sveti Otac. (RV/Bitno.net)