Objavljena je apostolska pobudnica pape Franje “C’est la Confiance” (“To je pouzdanje”) posvećena svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i svetoga Lica, povodom 150. obljetnice njezina rođenja u Alençonu u Francuskoj. Njezin nas „mali put“ potiče vjerovati u beskrajno Božje milosrđe te susret s Kristom živjeti u otvorenosti prema drugima. “U Srcu Crkve, svoje Majke, bit ću Ljubav!”, pisala je Terezija, preminula sa samo 24 godine i proglašena zaštitnicom misija.

„Pouzdanje i ništa drugo osim pouzdanja treba nas voditi do Ljubavi“. Tim se riječima, koje je u rujnu 1896. zapisala sveta Terezija od Djeteta Isusa i svetoga Lica, nadahnjuje naslov apostolske pobudnice koju papa Franjo posvećuje svetici iz Lisieuxa.

Priznanja Papā

Papa Franjo podsjeća na etape prepoznavanja iznimne vrijednosti njezina svjedočanstva kroz postupke Papā: počevši od pape Leona XIII., koji joj je dopustio da uđe u samostan s 15 godina, preko Pija XI., koji ju je proglasio svetom 1925., a 1927. zaštitnicom misija; do svetoga Ivana Pavla II. koji ju je 1997. proglasio crkvenom naučiteljicom.

Ljubav misionarske duše prema Isusu

Sveta Mala Terezija je u svojoj ćeliji napisala: “Isus je moja jedina ljubav” (8), a analizirajući njezino duhovno iskustvo, Papa primjećuje da ju je susret s Isusom “pozvao na poslanje”, toliko da nije mogla zamisliti “svoje posvećenje Bogu bez traženja dobra naše braće”. Ona je zapravo u karmel ušla kako bi spašavala duše (9).

Put povjerenja i ljubavi

Papa Franjo ide u središte Terezijine duhovnosti, do onog „malog puta“ poznatoga i kao put duhovnog djetinjstva. Ono što je za svetu Tereziju od Djeteta Isusa važno jest Božje djelovanje, milost, a ne osobne zasluge, jer Gospodin je taj koji posvećuje. Papa piše: „Stoga je najprikladniji stav pouzdati se srcem izvan nas samih: u beskrajno milosrđe Boga koji bezgranično ljubi i koji je dao sve na Isusovu križu“ (20).

Prepustiti se u Očeve ruke

U našem životu u kojemu nas često – prema Papinim riječima – obuzimaju strahovi, želja za ljudskom sigurnošću, potreba da sve imamo pod kontrolom (23), povjerenje te stoga prepuštenost Bogu koje promiče Mala Terezija oslobađa nas opsesivnih kalkulacija, stalne brige za budućnost, strahova koji oduzimaju mir. (…) Ako smo u rukama Oca koji nas bezgranično ljubi – napominje papa Franjo – to će biti istina bez obzira na okolnosti, moći ćemo ići naprijed što god se dogodilo (24).

“Kušnja protiv vjere” i pouzdanje u milosrđe

Duhovni život mlade karmelićanke nije bio lišen kušnji, čak ni protiv vjere. U to se vrijeme suvremeni ateizam snažno širio, a ona „se osjeća sestrom ateistā“ (26), zagovara i prinosi svoj život za njih, obnavljajući svoj čin vjere. Vjeruje u beskrajno Božje milosrđe. Sve je u Bogu ljubav, i Pravednost. To je jedno od najvažnijih otkrića Male Terezije – napominje Papa – jedan od najvećih prinosa koje je pružila cijelom Božjem narodu. Na izvanredan je način prodrla u dubine božanskog milosrđa i otuda crpila svjetlo njegove neograničene nade (27).

U Srcu Crkve, svoje Majke, bit ću Ljubav

Od svete Terezije Avilske Mala je Terezija naslijedila – kako stoji u pobudnici – „veliku ljubav prema Crkvi i uspjela je dosegnuti u dubinu tog otajstva”. Piše ona u Povijesti jedne duše: “Shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od Ljubavi. Potom: “U Srcu Crkve, svoje Majke, bit ću Ljubav!” (39). Papa Franjo komentira: “To nije srce trijumfalističke Crkve, to je srce Crkve koja ljubi, ponizne i milosrdne. (…) To otkrivanje srca Crkve veliko je svjetlo i za nas danas, da se ne sablažnjavamo zbog ograničenja i slabosti crkvene institucije, obilježene tamom i grijesima” (41).

U konačnici važna je samo ljubav

U posljednjem poglavlju Papa objašnjava da mu ova apostolska pobudnica omogućuje prisjetiti se da se, kako stoji u pobudnici Evangelii gaudium, u misionarskoj Crkvi navještaj usredotočuje na bitno, na ono što je najljepše, najveće, najprivlačnije te istodobno najpotrebnije (47). Na kraju – piše Papa – važna je samo ljubav te, obraćajući se teolozima i moralistima napominje: “Još uvijek trebamo prihvatiti tu genijalnu intuiciju Male Terezije i iz nje izvući teorijske i praktične, doktrinarne i pastoralne, osobne i društvene posljedice. Potrebni su odvažnost i unutarnja sloboda kako bi se to moglo učiniti“ (50).

Aktualnost “malog puta”

Na kraju dokumenta Papa podsjeća na glavne vidike “malog puta” svete Terezije od Djeteta Isusa i na njihovu aktualnost. Pobudnica završava kratkom molitvom u kojoj papa Franjo, među ostalim, zaziva: „Draga sveta Mala Terezijo, pomozi nam da se uvijek, poput tebe, uzdamo u veliku ljubav koju Bog ima prema nama, kako bismo svakoga dana mogli nasljedovati tvoj mali put svetosti“ (53).