Na liturgijski spomen svetoga Jurja, kada slavi imendan, Sveti je Otac suslavio Misu s kardinalima koji borave u Rimu, još jednom potičući da se ne „pregovara“ sa svjetovnošću.

Htjeti živjeti s Isusom, ali bez Crkve, apsurdno je, rekao je Pavao VI. Ne može se vjerovati u Isusa bez Crkve, dodaje papa Franjo. Crkva je majka kršćanâ, nema drugoga mjesta gdje bi se mogli tako nazvati. Shvatili su to prije dvije tisuće godina u Antiohiji, gdje su kršćani prvi put bili tako nazvani. I to je papa Franjo želio istaknuti tumačeći tri pouke iz čitanja Djela Apostolskih. U njemu se govori o kršćanima koji se, izbjegavši progon u Jeruzalemu, raspršuju po Feniciji, Cipru i Antiohiji, propovijedajući posvuda Evanđelje.

– Današnje me čitanje potiče na razmišljanje kako se upravo u trenutku kada počinje onaj progon, pojavljuje misionarsko obilježje Crkve – primijetio je Sveti Otac na početku propovijedi, govoreći bez unaprijed pripremljenoga teksta. Međutim, taj spontano rođeni navještaj uznemiruje apostole, koji stoga reagiraju. Ali, u Jeruzalemu je zbog toga netko postao nervozan – napomenuo je Papa – pa su poslali Barnabu u ‘apostolski pohod’. Možda bismo, u pomalo duhovitom smislu, mogli reći da je taj Barnabin apostolski pohod teološki početak nauka vjere. On je pogledao, i vidio da stvari idu dobro. Tako je Crkva više Majka, Majka više djece, brojne djece – istaknuo je Sveti Otac.

Crkva je Majka koja nam daje vjeru, Majka koja nam daje identitet – napomenuo je potom papa Franjo te istaknuo – ali kršćanski identitet nije osobna iskaznica. Kršćanski je identitet pripadnost Crkvi. Jer, Isusa nije moguće pronaći izvan Crkve (…) Majka Crkva je ona koja nam daje Isusa, daje nam identitet koji nije samo znak, nego je pripadnost. Identitet znači pripadnost – istaknuo je Papa.

Treća točka u Papinu razmišljanju odnosila se na radost koja se rađa u srcu onoga koji evangelizira, a koju je Barnaba osjetio kada je u Antiohiji ustvrdio da nadahnuti navještaj onih kršćana čini čuda. Navještaj je to – podsjetio je Papa – koji započinje progonom, velikom žalošću, a završava u radosti. Ako želimo ići malo putom svjetovnosti, pregovarajući sa svijetom (…), nikada nećemo imati Gospodinovu utjehu. A ako tražimo samo utjehu, ona će biti površna, neće biti ona Gospodinova; bit će to ljudska utjeha. Crkva uvijek ide između Križa i Uskrsnuća, između progonâ i Gospodinove utjehe. I to je put; tko ide tim putom ne griješi – istaknuo je papa Franjo.

Sveti se Otac na kraju propovijedi ponovno, jasnim riječima, osvrnuo na identitet vjere. Ne može se vjerovati u Isusa bez Crkve – rekao je Papa navodeći Isusa koji u Evanđelju kaže: „Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca!“. Ako nismo ‘Isusove ovce’, vjera ne dolazi. To je onda površna vjera, bez sadržaja (…) I molimo Gospodina za tu pareziju, to smjelo naviještanje evanđeoske istine koja oslobađa, za apostolski žar koji nas potiče da svi mi, kao braća, idemo naprijed, noseći Isusovo ime u krilu Svete Majke Crkve i, kako je govorio sveti Ignacije, hijerarhijske i katoličke – napomenuo je papa Franjo. (rv/bitno.net)