Uvijek je veselje kad Bog dolazi, kad se približava – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na svetoj misi u četvrtak 3. listopada u kapeli doma Sveta Marta, suslavljenoj s članovima Vijeća kardinala, koji se ovih dana nalaze u Vatikanu. Papa je istaknuo da se čin spasenja ne smije pretvarati u sjećanje na neki događaj. Sveta misa nije neki društveni događaj nego Gospodinova nazočnost među nama – objasnio je papa Franjo.

Govoreći o prvom misnom čitanju iz Nehemijine knjige, Papa je rekao da je narod plakao od radosti slušajući čitanje iz Knjige zakona. Narod se sjećao Zakona, ali je njegovo sjećanje bilo blijedo, a slušajući pak čitanje spomen je oživio i dirnuo srca. Od radosti su plakali, a ne od žalosti, jer su iskusili blizinu spasenja – primijetio je Sveti Otac.

To je vrlo važno ne samo za značajne povijesne događaje, nego i u našem životu: svi se sjećamo spasenja, svi. No, pitam se: živi li u nama spomen, ili je daleko, blijed, neodređen, pomalo zastario, tako reći muzejski… odlutao. A ako nam nije blizak, ako ga ne osjećamo, onda se preobražava i pretvara u puko spominjanje – objasnio je papa Franjo.

Kada se spomen zagubi u povijesti, biva uspomena, a ako je blizak onda se pretvara u radost puka Božjega. Ako je sjećanje živo, grije i veseli srca, a veselje je naša jakost. Ono biva počelo kršćanskoga života. Živi spomen grije i razveseljava srce – kazao je Papa dodajući:
A to je veselje naša jakost jer je živo sjećanje. Naprotiv, uspavano sjećanje, koje se udaljuje i biva jednostavna uspomena, ne grije srce, ne ispunja nas radošću niti je naša jakost. Ovaj susret sa sjećanjem spasenjski je događaj, susret je s ljubavlju Boga koji je ušao u našu povijest i spasio nas; to je susret sa spasenjem. A vrlo je lijepo biti spašeni i stoga treba upriličiti veselje – kazao je Sveti Otac.

Kad Bog dolazi i približava se uvijek je veselje. A mi se kršćani često plašimo veselja, jednostavnoga i bratskog slavlja koje je dar blizine Gospodnje. U životu često udaljujemo tu blizinu, čuvamo uspomenu na spasenje, ali u sebi ne nosimo živo sjećanje. Crkva ima svoj spomen: spomen Muke Gospodinove. I nama se dogodi da taj spomen udaljimo i da ga pretvorimo u uspomenu, u običan događaj – kazao je Papa dodajući:
Svaki tjedan idemo u crkvu, ili netko umre pa idemo na sprovod… a taj nas spomen katkad smeta jer nam nije blizak. Žalosno je, ali sveta se misa katkada pretvori u društveni događaj i nema veze s Crkvenim spomenom, s Gospodinovom prisutnosti među nama. Predočimo si ovaj lijepi prizor iz Nehemijine knjige: Ezdru kako donosi knjigu Izraelskog pamćenja i narod koji osvježava svoje pamćenje te plače; ugrijano je srce radosno jer osjeća da je njegova jakost Gospodinova radost i stoga se , bez straha, spontano veseli. Molimo Gospodina da u nama bude uvijek živo pamćenje, da ga običaj ne oslabi, udalji, da ga ne preobrazi u puku uspomenu – potaknuo je papa Franjo. (rv/bitno.net)