Papa Franjo odlučio je zadržati grb kojeg je koristio od svoga biskupskoga ređenja
Papin grb i geslo u vezi s Družbom Isusovom
Foto: Shutterstock
Plavi štit urešen je simbolima papinskoga dostojanstva, istima kojima je bio urešen i grb njegova prethodnika Benedikta XVI (mitra koja je smještena između dva ključa, srebrni i zlatni, koji su povezani crvenim konopcem). Na gornjem dijelu štita dominira simbol Družbe Isuove, Reda iz kojeg Papa dolazi: žareće sunce koje u svojem središtu ima tri crvena slova IHS, početna slova Isusovog imena na grčkom jeziku, tzv. Kristov monogram. Povrh slova H nalazi se crveni križ, a na dnu tri crna čavla. Ovaj simbol isusovci koriste u svojim institucijama širom svijeta još od vremena svojega osnutka.
Na donjem dijelu štita nalaze se zvijezda i nardov cvijet. Zvijezda, prema heraldičkoj tradiciji, označava Djevicu Mariju, majku Kristovu i majku Crkve. Nardov cvijet označava svetoga Josipa, zaštitnika Crkve. U hispanskoj ikonografskoj tradiciji sv. Josip je predstavljen s nardovom grančicom u ruci. Stavljajući u svoj grb ove simbole Papa je želio izraziti svoju posebnu pobožnost prema Djevici Mariji i svetome Josipu.
Geslo
Geslo Svetog Oca Franje je preuzeto iz Homilija sv. Bede časnog, svećenika (Hom. 21, CCL 122, 149-151), koji, komentirajući evanđeoski događaj Matejevog poziva, piše: “Vidit ergo Iesus publicanum et quia misereando atque eligendo vidit, ait ili Sequere me” (Vidio je Isus carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me.)
Ova propovijed je počast Božjemu milosrđu i nalazi se u liturgiji časova na blagdan sv. Mateja. Ona ima posebno značenje u životu i duhovnu putu Pape, na blagdan sv. Mateja godine 1953., mladi Jorge Mario Bergoglio doživio u dobi od 17 godina, na posve osobit način prisutnost Božje ljubavi u svom životu. Za vrijeme jedne ispovijedi bio je dirnut u svome srcu i osjetio je silazak Božjeg milosrđa koje ga je nježnom ljubavlju pozvalo u redovnički život po uzoru na sv. Ignacija Lojolskog.
Izabran za biskupa, mons. Bergoglio, u znak sjećanja na događaj koji je obilježio početak njegova posvemašnjeg predanja Bogu u njegovoj Crkvi, odlučio je izabrati kao geslo i program života izraz sv. Bede misereando atque eligendo kojeg je odlučio reproducirati i u svome papinskome grbu.
