Prenosimo nagovor uz molitvu Angelusa kojeg je u nedjelju, 6. rujna održao papa Franjo:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (usp. Mt 18; 15 – 20) preuzeto je iz četvrtog Isusova govora u Matejevu evanđelju, poznatog kao „govor o zajednici“ ili „govor o Crkvi“. Današnji odlomak govori o bratskoj opomeni i poziva nas na razmišljanje o dvostrukoj dimenziji kršćanskog postojanja: onoj zajedničarskoj, koja zahtijeva zaštitu zajedništva; i onoj osobnoj, koja privlači pažnju i poštovanje svake pojedine savjesti.

Da bismo ispravili brata koji je pogriješio, Isus predlaže pedagogiju oporavka, podijeljenu u tri koraka. Najprije kaže: „ (…) idi i pokaraj ga nasamo.“ (r. 15), to jest, ne govori javno o njegovu grijehu. To znači poći k bratu obzirno, ne da bi ga se osudilo, nego da bi mu se pomoglo shvatiti što je učinio.

Ovo Isusovo učenje nije lako primijeniti zbog nekoliko razloga: zbog straha da će brat ili sestra loše reagirati; zbog nedostatka povjerenja u njega ili nju; i drugih razloga.

Međutim, može se dogoditi da, usprkos mojim dobrim namjerama, prvi pokušaj ne uspije. U ovom je slučaju dobro ne odustati, nego podržati nekog drugog brata ili sestru. Isus kaže: „Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.“ (r. 16). Ovo je propis Mojsijeva zakona (usp. Pnz 19; 15). Premda se čini da je protiv optuženog, zapravo ga štiti od lažnih optužitelja. Ali, Isus ide dalje: traži se dvojicu svjedoka, ne da bi optužili i osudili – nego pomogli. Doista, Isus u obzir uzima i mogućnost da čak i ovaj pristup sa svjedocima ne uspije; za razliku od Mojsijeva zakona, za koji je svjedočanstvo dvojice ili trojice bilo dovoljno za osudu.

Čak i ljubav dvojice ili trojice braće može biti nedovoljna. U tom slučaju, dodaje Isus, „reci Crkvi“ (r. 17), to jest zajednici. U nekim se situacijama uključuje cijela zajednica. Postoje stvari koje drugu braću ne mogu ostaviti ravnodušnima: potrebna je veća ljubav da se brat oporavi. Ali, ponekad možda čak i ovo nije dovoljno. Isus kaže: „Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“ Ovaj nas izraz, naizgled tako prezriv, u stvarnosti poziva da svog brata vratimo u Božje ruke: samo će Otac moći iskazati ljubav veću od one koju imaju sva braća zajedno. Isusova ljubav, koja prihvaća i carinike i pogane, sablažnjava mislioce onog vremena. Stoga nije pitanje neosporne osude, nego priznanja da naši ljudski pokušaji ponekad mogu biti neuspješni, te da samo onda kad se nalazi sâm pred Bogom, brat može stati pred vlastitu savjest i odgovornost za svoja djela.

Neka nam Djevica Marija pomogne da bratsko ispravljanje postane zdrava navika, tako da u našim zajednicama uvijek možemo uspostaviti nove bratske odnose, utemeljene na uzajamnom opraštanju i, prije svega, na nepobjedivoj snazi Božjeg milosrđa.