Čitanje: Gal 3,19. 21-22

“Braćo, čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje […]. Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.”

Draga braćo i sestre, dobar dan!

„Čemu onda zakon?“ (Gal 3,19). Evo pitanja koje, slijedeći svetog Pavla, želimo danas produbiti, prepoznati novost kršćanskog života potaknutog Duhom Svetim. Apostol piše: “Ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom” (Gal 5, 18). No Pavlovi klevetnici tvrdili su da će Galaćani morati slijediti Zakon da bi bili spašeni. Apostol se uopće ne slaže s tim. Nije se tako dogovorio s ostalim apostolima u Jeruzalemu. Dobro se sjeća Petrovih riječi kada je tvrdio: “Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?” (Djela apostolska 15, 10). Odredbe koje su proizašle iz tog “prvog sabora” u Jeruzalemu bile su vrlo jasne i glasile su: “Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.“(Djela apostolska 15, 28-29).

Kad Pavao govori o Zakonu, obično se poziva na Mojsijev zakon, koji je bio povezan sa savezom koji je Bog uspostavio sa svojim narodom. Prema različitim tekstovima Starog zavjeta, Tora – hebrejski izraz koji označava Zakon – skup je svih onih propisa i normi koje Izraelci moraju obdržavati, na temelju Saveza s Bogom. Djelotvoran sažetak onoga što je Tora može se pronaći u ovom tekstu Ponovljenog zakona: “Gospodin, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, kad poslušaš glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.” (Pnz 30, 9-10). Obdržavanje Zakona ljudima je jamčilo blagodati Saveza i posebnu povezanost s Bogom. Sklapajući Savez s Izraelom Bog mu je dao Toru kako bi mogao razumjeti njegovu volju i kako bi pravedno živjeli. Više puta, osobito u proročkim knjigama, možemo vidjeti da je nepoštivanje odredbi Zakona predstavljalo istinsku izdaju Saveza, izazivajući Božji gnjev. Veza između Saveza i Zakona bila je tako uska da su te dvije stvarnosti bile neodvojive.

U svjetlu svega ovoga, lako je razumjeti koliko su dobro odigrali svoju ulogu misionari koji su se infiltrirali među Galaćane, koji su podržavali prianjanje Savezu uključujući poštivanje Mojsijevog zakona. Međutim, upravo na tom mjestu možemo otkriti duhovnu razboritost svetog Pavla i velike spoznaje koje je izrekao, potkrijepljene milošću primljenom po njegovom evangelizacijskom poslanju.

Apostol objašnjava Galaćanima da, u stvarnosti, Savez i Zakon nisu nerazdvojivo povezani. Prvi element na koji se oslanja jest da se Savez koji je Bog sklopio s Abrahamom temeljio na vjeri u ispunjenje obećanja, a ne na obdržavanju Zakona koji još nije postojao. Apostol piše: “Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio [s Abrahamom] ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije [s Mojsijem], i ne dokida obećanjâ. Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.”(Gal 3, 17-18). Ovim obrazloženjem Pavao je postigao prvi cilj: Zakon nije temelj Saveza jer je došao kasnije.

Ovakav argument ostavlja po strani one koji tvrde da je Mojsijev zakon sastavni dio Saveza. Tora, naime, nije uključena u obećanje dano Abrahamu. Rekavši to ne treba misliti da je sveti Pavao bio protivan Mojsijevom zakonu. Nekoliko puta u svojim poslanicama brani njegovo božansko podrijetlo i tvrdi da ima vrlo specifičnu ulogu u povijesti spasenja. Zakon, međutim, ne daje život, ne nudi ispunjenje obećanja, jer nije u stanju ispuniti ga. Onaj koji traži život treba gledati obećanje i njegovo ispunjenje u Kristu.

Predragi, ovo prvo obraćanje apostola Galaćanima donosi radikalnu novost kršćanskog života: svi oni koji vjeruju u Isusa Krista pozvani su živjeti u Duhu Svetom, koji oslobađa od Zakona i u isto vrijeme dovodi ga do ispunjenja po zakonu ljubavi.