Prenosimo nagovor pape Franje uz molitvu Angelusa, u nedjelju 17. 3. 2024. 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na Petu korizmenu nedjelju, dok se približavamo Velikom tjednu, Isus nam u Evanđelju (usp. Iv 12, 20-33) govori nešto važno, što nam kaže?: da ćemo na križu vidjeti slavu njegovu i Očevu (usp. rr. 23.28).

Ali kako je moguće da se slava Božja očituje upravo tamo, na križu? Moglo bi se pomisliti da se to događa u uskrsnuću, a ne na križu, koji je poraz, neuspjeh! Umjesto toga danas Isus, govoreći o svojoj muci, kaže: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji“ (r. 23). Što nam time želi reći?

Time nam želi reći da slava, za Boga, ne odgovara ljudskom uspjehu, slavi ili popularnosti: slava, za Boga, nema u sebi ništa samodostatno, nije veličanstveno očitovanje moći praćeno pljeskom javnosti. Za Boga, slava je ljubiti do točke davanja vlastitoga života. Proslaviti se, po njemu, znači darovati samoga sebe, učiniti se pristupačnim, ponuditi svoju ljubav. To ima svoj najviši izraz na križu, upravo tamo, na križu, gdje je Isus iskazao Božju ljubav u najvećoj mjeri, objavljujući u punini njegovo milosrdno lice, darujući nam život i opraštajući onima koji su ga raspeli.

Braćo i sestre, s križa, „Božjega prijestolja“, Gospodin nas uči da je istinska slava ona koja ne blijedi i koja nas čini sretnima, sazdana od dara i praštanja. Dar i opraštanje bît su Božje slave i za nas su put života. Dar i opraštanje: vrlo različiti kriteriji od onoga što vidimo oko sebe, pa čak i u sebi, kad razmišljamo o slavi kao o nečemu što se više prima nego daje; kao nešto što treba posjedovati, a ne nuditi. Ne, svjetovna slava prolazi i ne ostavlja radost u srcu; čak i ne vodi do dobra sviju, nego do podjele, nesloge, zavisti.

Možemo se, dakle, zapitati: kakva je slava koju želim za sebe, za svoj život, koju ja sanjam za svoju budućnost? Je li to ostavljanje dubokog dojma na druge svojom bravuroznošću, svojim sposobnostima ili stvarima koje posjedujem? Ili pak put darivanja i praštanja, put Isusa Raspetoga, put onih koji se nikada ne umaraju ljubiti, uvjereni da to svjedoči Boga u svijetu i daje da u životu zablista ljepota? Koju slavu želim za sebe? Sjetimo se, naime, da kad dajemo i opraštamo, u nama sja Božja slava. Upravo tada: kada dajemo i opraštamo.

Neka nam Djevica Marija, koja je vjerno slijedila Isusa u času njegove Muke, pomogne da budemo živi odrazi Isusove ljubavi.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

S olakšanjem sam primio vijest da su na Haitiju oslobođeni jedan učitelj i četvorica od šestorice redovnika ustanove Frères du Sacré-Cœur koji su oteti 23. veljače ove godine. Molim da što prije budu pušteni na slobodu i preostala dvojica redovnika i svi koji su još uvijek zatočeni u toj voljenoj zemlji pogođenoj tolikim nasiljem. Pozivam sve političke i društvene aktere da ostave po strani svaki partikularni interes i da se u duhu solidarnosti posvete traženju općeg dobra, podržavajući mirnu tranziciju prema zemlji koja će, uz pomoć međunarodne zajednice, imati stabilne institucije kadre vratiti red i mir među svoje građane.

Nastavimo moliti za pučanstva mučena ratom, u Ukrajini, u Palestini i Izraelu, u Sudanu. I ne zaboravimo Siriju, zemlju koja već dugo silno trpi zbog rata.

Pozdravljam sve vas koji ste došli iz Rima, iz Italije i mnogih dijelova svijeta. Na poseban način pozdravljam španjolske studente iz mreže studentskih smještaja „Camplus“, župne skupine iz Madrida, Pescare, Chietija, Locorotonda i župe San Giovanni Leonardi u Rimu. Pozdravljam članove Socijalne zadruge svetog Josipa (Cooperativa Sociale San Giuseppe) iz Coma, djecu iz Perugie, mlade iz Bologne na putu prema ispovijedanju vjere i djecu krizmanike iz Pavie, Iolo di Prata i Cavaion Veronesea.

Sa zadovoljstvom pozdravljam sudionike Rimskog maratona, tradicionalne proslave sporta i bratstva. I ove godine, na inicijativu udruge Athletica Vaticana, u „štafetu solidarnosti“ uključeni su brojni sportaši koji postaju svjedoci dijeljenja.

I želim svima ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!