Razmišljanja je 24. ovoga mjeseca objavio vatikanski poluslužbeni dnevnik, a u izdanju Vatikanske izdavačke knjižare od danas su dostupna i u rimskim knjižarama.

U tekstu su brojni prizivi na post-sinodsku apostolsku pobudnicu pape Benedikta XVI. ‘Crkva na Srednjem istoku, te citati iz istočne liturgije i svetaca koji su živjeli na Srednjem Istoku. Poziv da se nasljeduje Gospodina Isusa „upućen je svima, naročito mladima i svima koji su iskusili podjele, ratove ili nepravdu i koji se bore da među svojom braćom budu mirotvorci i vidljivi znak nade“ – istaknuto je u uvodu.

Poruke se Križnog puta odnose na sve ljude; u razmišljanju se prve postaje, kad se govorio o Pilatu, podsjeća na vlastodršce koji vlast obnašaju da održe nepravdu i da ugnjetavaju ljudsko dostojanstvo i pravo na život. Razmišljanje završava molitvom da upravitelji poštuju pravednost. U razmišljanju četvrte postaje, koja uprizoruje susret Isusa i njegove majke, govori se o obitelji. „U svojim obiteljima i mi proživljavamo patnje koje roditelji nanose djeci ili djeca roditeljima“. Moli se da obitelji u ovim teškim vremenima budu „oaze ljubavi, mira i vedrine, da budu na sliku Nazaretske obitelji“.

Šesta postaja uprizoruje Veroniku kako biše Isusovo lice, a tvrdi se da je Isus nazočan u svakoj osobi koja trpi. Gospodin poučava da „ranjena i zaboravljena osoba ne gubi svoju vrijednost i dostojanstvo.“ Uprizorujući Isusov susret s jeruzalemskim ženama, osma postaja, upozorava se da je naš svijet pun ožalošćenih majki, čije je pogaženo dostojanstvo, koje su žrtve diskriminacija, nepravdi i zlostavljanja. Vapajem ‘O trpeći Kriste, budi njihov mir i balzam njihovim ranama’ završava promišljanje. U razmišljanju o Isusovu pribijanju na križ, jedanaesta postaja, piše: „O Isuse, molimo te za sve mlade, slomljene očajem, žrtve droge, sekta i izopačenosti, oslobodi ih od njihova ropstva.

Mladi se u razmišljanjima osvrću i na opasnosti prisutne u današnjem svijetu. U razmišljanju druge postaje upozorava se na opasnost da se čovjek uime razuma, moći i novca smatra svemogućim, da se Boga odstrani iz ljudskoga života. Razmišljanje treće postaje zapravo je molitva Bogu da se ljudski razum ne zadovolji djelomičnom istinom znanosti i tehnologije nego da si uvijek postavlja temeljne upite o smislu ljudskoga života.

O podjelama u Kristovoj Crkvi govori se pak u razmišljanju devete postaje, a u razmišljanju dvanaeste postaje moli se za sve koji promiču pobačaj da shvate da je ljubav izvor života, moli se i za sve koji promiču eutanaziju i stavljaju u opasnost ljudski život da im Gospodin otvori srca te da se zauzmu u izgradnji civilizacije života i ljubavi.

Sva se promišljanja odnose i na Srednji istok. Moli se za sve koji pate, naročito one na Istoku, druga postaja; u sedmoj se pak moli da iz ljudskoga srca nestane predrasuda i mržnji, povoda vjerskih sukoba. U razmišljanju desete postaje, kad se govori o dijeljenju Isusove odjeće, moli se za siromašnu Crkvu na Bliskom istoku da joj Bog udijeli snage da može i nadalje u tim krajevima naviještati Radosnu vijest. Na trinaestoj se pak postaji moli za žrtve rata i nasilja na Bliskom istoku i u cijelom svijetu.

I na kraju, u razmišljanju četrnaeste postaje, pred Isusovim polaganjem u grob, mladi primjećuju: „Prihvaćanje teškoće, bolnih događaja i smrti zahtijeva čvrstu nadu i živu vjeru. Primili smo slobodu djece Božje da ne budemo robovi; život nam je u izobilju dan da se više ne zadovoljavamo životom bez ljepote i smisla – stoji u zaključku razmišljanja. (rv/bitno.net)