Kardinal Vegliò: Nijedna država nema pravo progoniti izbjeglice O sadržaju Poruke pape Benedikta XVI. za Svjetski dan selioca i izbjeglice u Tiskovnom uredu Svete Stolice 29. listopada raspravljalo se pod ravnanjem pročelnika Papinskoga vijeća za selioce kardinala Antonija Marije Vegliòa, koji je ustvrdio da unatoč pravu države da brani identitet vlastitih državljana, nijedna država nema pravo proganjati selioce. Odgovarajući na novinarov upit nakon predstavljanja Papine poruke je li Vatikan za ili protiv reguliranja priliva selilaca, kardinal je odgovorio: Selilaštvo nitko ne potiče niti ga tko ometa, nego se nastoje riješiti problemi koji su posljedica toga procesa. Uvjeren sam da nijedna država nema pravo proganjati selioce isto kao i to da nijedna država ne treba biti toliko naivna i dopustiti nesmetan ulaz na državni teritorij. Zakoni postoje, a država je dužna braniti kulturni identitet i blagostanje svojih građana, no to ne znači da može progoniti selioce – ustvrdio je kardinal Vegliò. Na početku tiskovne konferencije kardinal je osim humanitarnog rada Crkve za useljenike istaknuo i vjerski vidik pojave. Selilac nije samo hrpa mesa sa svojim potrebama i očekivanjima, nego je i duša s bogatstvom svoje vjere. Podsjećajući na ovogodišnji znanstveni rad naslovljen „Vjera u pokretu“ u kojem se govori o življenoj vjeri selioca u zemljama prihvata te o deset država koje najviše pogađa pojava selilaštva (Rusija, Ukrajina, Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska, ali i Saudijska Arabija i Indija), kardinal je naveo Ameriku kao primjernu državu, s oko 43 milijuna stranaca, od kojih su 32 milijuna meksički kršćani. Te brojke govore o vjerskom bogatstvu koje useljenici donose sa sobom a i o njihovim očekivanjima od kršćanskih zajednica koje ih prihvaćaju – istaknuo je kardinal Vegliò. Stoga Crkva – dodao je kardinal – u svojem karitativnom i pastoralnom radu nikada ne zaboravlja vjerski vidik, a nastoji uvijek biti primjerna u svojem zauzimanju za obranu prava i dostojanstva selilaca. Crkva ima važnu ulogu u procesu uključivanja. Ona naglašava središnjost i dostojanstvo osobe s preporukama da se štite manjine, vrjednuju njihove kulture, njihov prinos općoj pomirbi, te crkvena i misionarska dimenzija selilačke pojave kao i važnost dijaloga i sučeljavanja u civilnom društvu, crkvenoj zajednici te između raznih vjeroispovijesti i religija – ustvrdio je kardinal Vegliò. (rv/bitno.net) Podijeli:
DUHOVNA ODISEJA Kako je Oscar Wilde konačno prigrlio Onoga koji je uistinu bio njegov doživotni ‘ljubavnik’
POTRESNO SVJEDOČANSTVO Preminula je Tea Perović, ovako je za nas opisala svoju borbu s teškom bolešću
PIŠE IVO DŽEBA Ivo Džeba: Ulaz u crkvu i crkvena klupa – dva mjesta na kojima se očituje ozbiljan problem o kojem ne razgovaramo
HODOČAŠĆE ZA MIR, OPROST I ISCJELJENJE Josip je krenuo na križni put dug 1000 km kroz Bosnu i Hercegovinu, razgovarali smo s njim
SVJEDOČANSTVO O POZIVU Fra Mate Šakić ima sasvim ‘običnu’ priču o pozivu, danas su one prava rijetkost
SLUČAJ ZBOG KOJEG SU PALJENE CRKVE Kanada prestaje financirati potragu za ‘masovnim grobnicama djece’ jer ‘nema naznaka da postoje’