Katolička Crkva nije „Papinska Crkva“, središte je sâm Isus Krist – naglasio je kardinal

sinoda

Teologija oslobođenja, Božja istina i čovjekova sloboda, ekumenizam, kritika kapitalizma, vječni život – o svemu tome piše kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Zbora za nauk vjere, u svojoj novoj knjizi „Papa: poslanje i zadaća“ koja je u prodaji od 20. veljače. Knjigu je izdala njemačka izdavačka kuća Herder. U prigodi izlaska knjige kardinal Müller je razgovarao s novinarom Radio Vatikana.

Odmah na početku pročelnik Zbora za nauk vjere je istaknuo kako mu nije bila namjera napisati knjigu o papinstvu kao takvom. „Postoji mnogo knjiga o papinstvu ili papama“, kazao je kardinal, „ali važno je shvatiti to poslanje kao poslanje osobâ. Sâm je Isus rekao Šimunu: ‘ti si Petar i na toj ću stijeni sagraditi Crkvu svoju’. Riječ je o osobnom odnosu koji čini tu posebnu službu.“ Knjiga je tako teološko-duhovni hod kroz papinsku službu. „Od mene se kao starog profesora teologije očekuje takva knjiga“, našalio se kardinal Müller.

Katolička Crkva nije „Papinska Crkva“, središte je sâm Isus Krist – naglasio je kardinal. „Ne mora sva pažnja biti usredotočena na Rim“, kazao je kardinal Müller upućujući tako na Drugi vatikanski sabor. U skladu s tim u svojoj knjizi citira prije svega koncilski dokument „Gaudium et spes – Radost i nada“. „Mora se istaknuti Papina važnost za jedinstvo čitave Crkve u vjeri“, kazao je kardinal dodavši kako se to ne smije shvaćati centralistički. Objasnio je da se Papi ne može služiti ako se oko njega stvori kult ličnosti. U medijima danas postoji opasnost da odzvanja samo Papin glas, dok je gledište prirodnog ustrojstva Crkve zapravo drukčije. Konkretno okupljanje – bila to biblijska „dvojica ili trojica“ ili pedeset osoba – jest ono izvorno: najprije u obitelji, a potom u zajednici i odatle se ono širi. Ono konkretno na licu mjesta se ne bi smjelo činiti podređenim – rekao je pročelnik Zbora za nauk vjere.

Glorificiranje Pape ima više štete nego koristi – kazao je kardinal te podsjetio na primjer sv. Pavla koji priznaje Petrovo prvenstvo, ali ga je ipak u važnom praktičnom pitanju kritizirao (usp. Gal 2,11-14). Vanjsko ponašanje mora odgovarati nutarnjem stavu, to prati i povijest papâ – rekao je kardinal Müller i naglasio kako Isus za apostole nije izabrao najljepše i najjače, već jednostavne ljude koji su bili svjesni da nisu nekakvi nadljudi, već da su uvijek potrebni Božje milosti.

Kardinal je stoga upozorio na pretjerana očekivanja jer ako se ona ne ispune, mogu imati suprotan učinak. No čovjek je slab i odrasli se kršćanin mora znati nositi sa slabostima i granicama službenih predstavnika Crkve – istaknuo je kardinal Müller te dodao kako je za katolika samorazumljivo da duboko poštuje i priznaje papu, pa i konkretnog Papu, a ne samo službu – no ne bi trebalo biti pretjerivanja.

Kardinal Gerhard Müller se u svojoj knjizi osvrnuo i na Melchiora Cana, španjolskog teologa iz 16. stoljeća, odnosno iz doba kada je Crkvi bila potrebna reforma. I sadašnjem je pročelniku Zbora za nauk vjere stalo do reforme, makar je sadašnja reforma drukčija od one prije 500 godina. Tada je bila riječ o dubokim, pa i strukturnim slabostima Crkve, dok on danas pod reformom Kurije shvaća da svi mi trebamo biti nanovo motivirani te ne upasti ponovno u građansku udobnost. Ono što danas razumijemo pod reformom je pitanje kako ponovno dobiti zamah pred velikim izazovom sekularizacije – kazao je kardinal dodajući da je riječ o tome da u društveni diskurs pozitivno unesemo puninu vjere i nade koja nam je darovana.

No mijenjaju se i vanjski znakovi papinstva – primijetio je kardinal Müller. Papinstvo naravno uvijek preuzima karakteristike svoga vremena, zato što bi na konkretne okolnosti morao postojati odgovor. „Međutim, to nema nikakve veze s desakralizacijom biskupske ili papinske službe, čega se neki boje“, upozorio je kardinal dodavši kako nije ni moguće izgraditi jedan čisti funkcionalizam. „Crkva je Tijelo Kristovo i Božji narod, a ne neka socijalna organizacija sa svojim odjelima koju smo mi izgradili“, objasnio je.

Upravo je papa Franjo konkretan kad je riječ o socijalnim i ekološkim izazovima današnjice. Kardinal Müller je tako u svojoj knjizi ponudio promišljanje o enciklici Laudato Si’. „Usredotočenost na dušobrižništvo; konstruktivna kritika društva; socijalni nauk; teologija oslobođenja kao istinska teologija koja daje odlučan doprinos isticanju i obnovi ljudskog dostojanstva u mnogim dijelovima svijeta – sve je to nutarnje povezano, a ne samo izvanjska kombinacija. Sve to neodvojivo spada zajedno poput ljubavi prema Bogu i bližnjemu“, kazao je na kraju pročelnik Zbora za nauk vjere.

RV | Bitno.net