Radio Vatikan

Podjela besplatnih radioprijemnika u Berlinu na Goebbelsov rođendan 1938. godine/Foto: Bundesarchiv, Bild/CC-BY-SA 3.0/Wikimedia CommonsŠefu Hitlerove propagande, notornom Josephu Goebbelsu, smetao je Radio Vatikan te je gotovo svakog dana zahtijevao transkripte njihovih prijenosa.

Tvrdnja je to koju u knjizi “Radio Hitler: Nacistički radiovalovi u Drugom svjetskom ratu” ističe autor i novinar Nathan Morley.

Knjiga o nacističkoj propagandi i lažnim vijestima svjetlo dana trebala bi ugledati u kolovozu. Tim povodom s Morleyjem je razgovor napravio katolički portal Crux.

“Radio Vatikan zauzimao je važno mjesto na popisu stvari koje Joseph Goebbels, Hitlerov ministar za propagandu, nije volio. Užasavao se čitajući transkripte i izvještaje na, kako je opisao, ‘iznimno neprijateljskom i pozitivno agresivnom’ Vatikanskom radiju”, istaknuo je autor, dodavši kako Goebbels “nikada nije razumio kako neovisna radiopostaja može djelovati iz, kako je smatrao, glavnog grada najvažnijeg njemačkog saveznika”, Italije.

Prema navodima, njemačkom ministru propagande djelovanje crkvenog medija bilo je “zbunjujuće”, a za njeno praćenje bila je zadužena prislušna postaja u berlinskom predgrađu Wannseeu.

“Početkom 1940. Goebbelsa i druge vodeće naciste očito je zasmetao izvještaj na Radio Vatikanu o ‘hororu i neoprostivim ekscesima’ nad Poljacima tijekom nacističke vladavine. Govornik, koji je prema navodima bio engleski isusovac, vratio se iz Poljske krajem 1939. i progovorio o užasnim uvjetima pod njemačkim okupatorima”, tvrdi Morley.

Godinu poslije radio je posebno kritizirao “mjere koje su nacističke vlasti poduzele kako bi suspregnule katoličanstvo” u dijelovima okupirane Francuske, osobito u pokrajinama Alsace i Lorraine.

Posebno zanimljiv dio programa bili su redovni posjeti zarobljeničkim i izbjegličkim logorima u Italiji. Ljudi bi razgovarali s novinarima i slali poruke najmilijima preko etera.

“Jednom prilikom, narednik britanske vojske Kenneth Maunders, koji je bio ratni zarobljenik, zaprosio je preko Vatikanskog radija svoju djevojku koja se nalazila u gradu Stokeu na Trentu.”

Autor ističe kako je doseg Radio Vatikana bio ogroman te su vijesti o ratu, zajedno s razgovorima i raspravama na engleskom jeziku, dosezale Europu, Indiju, Sjevernu Ameriku, Afriku, Bliski istok…

Dodaje i kako se postaja našla pod elektroničkim napadima čiji je cilj bio zagušiti njihovo emitiranje. Napad je bio toliko snažan da su “morali promijeniti frekvenciju” na kojoj su emitirali program.

O nacističkoj propagandi usmjerenoj na vjernike, Morley je poručio kako je bila posebno usmjerena prema irskim i američkim kršćanima.

Goebbels je tako postavio američku novinarku imena Jane Anderson da privuče katolike u Sjedinjenim Američkim Državama.

“Ona je invaziju na Rusiju 1941. usporedila s vjerskim križarskim pohodom koji podupire 50 milijuna članova Katoličke Crkve u Njemačkoj – koju je, naravno, Hitler progonio i napadao od 1933.”

“Rekla je da su katolici stajali kao jedan u zajedništvu protiv Rusije: ‘Katolička Crkva podržavat će Führera riječima i djelima u križarskom pohodu protiv komunističkih neprijatelja kršćanskog svijeta.'”

U svojem propagandnom djelovanju Nijemci su osnovali i brojne lažne postaje koje su sijale paniku i dezinformacije među okupiranim i napadnutim narodima.

Jedna od njih bila je Postaja kršćanskog mira koja je propagandu emitirala na prostoru Britanije, iako se čini da u tome nije bila najuspješnija.

“Jednom prilikom optužili su svaku žensku osobu koja je radila u industriji oružja da čini zločin protiv Boga. Prijenosi su obično bili umotani s kršćanskim pjesmama i molitvama.”

Cijeli razgovor možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net