Papa Franjo primio je u subotu, 9. travnja, u audijenciju kardinala Marcella Semerara, prefekta Kongregacije za kauze svetih, te odobrio promicanje dekreta koji se odnose na jednog blaženika i devet slugu Božjih.

Među njima je dekret kojim se priznaje čudo po zagovoru blaženika Artemide Zattija, talijanskog laika rođenog 1880., čija je obitelj potom emigrirala u Argentinu kada je imao 17 godina. Za vrijeme života ušao je kao zavjetovani član u Družbu sv. Franje Saleškog, međutim nakon oboljenja od tuberkuloze odlučio je ne postati svećenik, već se posvetiti bolesnicima kako bi ispunio zavjet koji je dao Mariji Pomoćnici. Radio je u bolnici u Viedmi (Argentina), a preminuo je 1951. godine.

Sveti Ivan Pavao II. proglasio je Artemida Zattija blaženim 2002., a drugo čudo priznato po njegovu zagovoru potrebno za kanonizaciju je iz 2016. godine, kada je čudesno ozdravio Filipinac koji je pretrpio gotovo smrtonosni ishemijski moždani udar (uzrokovan ugruškom koji začepljuje arteriju, onemogućuje protok krvi kroz nju). Njegova obitelj nije imala sredstva za platiti njegovu operaciju te ga je dovela kući 21. kolovoza. Nekoliko dana kasnije – 24. kolovoza – izvađena mu je sonda koja mu je davala hranu i kisik, a on je zatražio nešto za jelo i nastavio svojim normalnim životom. Njegov brat, salezijanac, istoga je dana kada je primljen u bolnicu počeo moliti za zagovor bl. Artemide Zattija.

Priznato je i mučeništvo dvojice budućih blaženika – vlč. Giuseppea Bernardija i vlč. Marija Ghibauda. Naime, talijanski je grad Boves, 1943. bio na razmeđu njemačkih snaga i borbe partizana. Nakon sukoba u kojem je po jedan čovjek poginuo sa svake strane, a dva su vojnika zarobljena, njemački je bojnik Peiper zaprijetio je da će uništiti grad ako njegova dva zarobljena čovjeka ne budu puštena zajedno s tijelom ubijenog. Zahvaljujući posredovanju vlč. Bernardija i još jednog čovjeka, opsadnici su dobili ono što su tražili, ali nisu održali svoju riječ, te su izdali zapovijed za napad i odveli svećenika i još jednu osobu, Antonija Vassalla, te ih natjerali da svjedoče pogubljenju. U isto vrijeme, oko 16:30, župni vikar vlč. Mario Ghibaudo je umro. Posjetio je osobu koja je bila pogođena njemačkom mitraljeskom vatrom kako bi mu dao posljednju pomast. Međutim, dočekala ga je pucnjava i osakaćen je. Oko 18 sati, vlč. Bernardi i drugi muškarac odvedeni su u dvorište, pogubljeni i zapaljeni.

U dekretima priznate su herojske krjeposti sedam časnih slugu Božjih. Među njima su dvojica biskupa – španjolski biskup Martino Fulgenzio Elorza Legaristi i biskup Francesco Costantino Mazzieri. Promicani su dekreti i za dvije osnivačice redovničkih družbi: Lucije Noiret iz Francuske i Casimire Gruszczyńske iz Poljske, te za tri laikinje – Auroru Calvo Hernández-Agero (Španjolska), Rozaliju Čelak (Poljska) i Maria Aristeu Ceccarelli (Italija).