Vatikanski Dikasterij za nauk vjere službeno je objavio da navodna ukazanja Isusa u Dozuléu u Francuskoj nemaju autentičan božanski izvor te stoga “nisu nadnaravna”, piše CNA. Odluku je potvrdio prefekt dikasterija, kardinal Victor Manuel Fernández, u dokumentu od 12. studenoga upućenom biskupu Bayeux-Lisieuxa, Jacquesu Habertu. Istaknuto je da je odluka donešena temeljem “Normi za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena”.

Povijest navodnih ukazanja

Prvo navodno ukazanje dogodilo se 1972. godine kada je Madeleine Aumont tvrdila da joj se Isus ukazao i zatražio od Crkve da u Dozuléu izgradi ogromni križ pored “svetišta pomirenja”. Vizionarka je također tvrdila da joj je Isus najavio svoj “skori” povratak.

Dikasterij ističe kako su navodna ukazanja u normandijskom gradu izazvala “duhovni interes”, ali i  dosta kontroverzi i poteškoća doktrinarnog i pastoralnog karaktera koje zahtijevaju razjašnjenje.

Samo Jeruzalemski križ je univerzalni znak Otkupljenja

Dikasterij naglašava da je pogrešno uspoređivati “slavni križ” iz Dozuléa s “jeruzalemskim križem”, kako je Aumont činila nakon petog navodnog ukazanja. Vatikan podsjeća da je drvo podignuto na Kalvariji jedinstveni znak Kristove žrtve te da nijedan drugi križ ne može stajati na istoj razini. “Uspoređivanje križa iz Dozuléa s križem iz Jeruzalema može dovesti do zabune između znaka i misterija te ostaviti dojam da Kristovo djelo može biti ‘ponovljeno’ ili ‘obnovljeno’ u fizičkom smislu”, navodi se u dokumentu.

Dikasterij također upozorava da snaga križa “ne treba biti replicirana, jer je već prisutna u svakoj Euharistiji, u svakoj crkvi, u svakom vjerniku koji živi u zajedništvu s Kristovom žrtvom”. Naglašava se opasnost od stvaranja “materijalne sakralnosti” koja nije srž kršćanstva.

Križ nije ukras nego znak vjere

Kardinal Fernández podsjeća da križ nije samo religiozni ukras: “Oni koji nose križ oko vrata ili ga drže u svom domu, bez riječi svjedoče da je raspeti Krist središte njihovog života i da svaki trenutak radosti i tuge nalazi svoj smisao u njemu.”

Dikasterij upozorava i na rizik da križ iz Dozuléa postane “simbol autonomne poruke”, naglašavajući da “ni jedan križ, nijedna relikvija i nijedno privatno ukazanje ne može zamijeniti sredstva milosti ustanovljena od Krista” niti se smiju smatrati “univerzalnom obavezom”.

Oprost dolazi od Krista, ne od materijalnih znakova

Pismo posebno ističe teološku pogrešku u tvrdnjama da kontemplacija križa iz Dozuléa donosi “oprost grijeha”. Aumont je tvrdila: “Svi koji dođu pokajati se pred ‘slavnim križem’  bit će spašeni.”

Dikasterij jasno naglašava da su ove tvrdnje “neusklađene s katoličkom doktrinom o spasenju, milosti i sakramentima.” Fernández pojašnjava: “Ni jedan materijalni predmet ne može zamijeniti sakramentalnu milost. Oprost dolazi od Krista kroz sakrament ispovijedi.”

‘Skori povratak Krista’

Kada je riječ o navodnim upozorenjima o “skorom povratku Krista”, Fernández ističe da, iako povratak Krista jest istina vjere, “nitko ne može znati ni predvidjeti točan datum ili njegove znakove.” Dikasterij upozorava na opasnost milenarističkih i kronoloških interpretacija, koje bi mogle pokušati odrediti vrijeme ili način konačnog suda. “Opasnost da se kršćanska nada svede na iščekivanje skorog povratka s izvanrednim događajima mora se čvrsto izbjeći,” naglašava dokument.

Zaključak dikasterija

S ovim pojašnjenjima, dikasterij zaključuje da fenomen navodnih ukazanja u Dozuléu treba smatrati nemajućim nadnaravni izvor, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.