Polazeći od liturgijskoga čitanja uzetoga iz Prve knjige o Makabejcima, koje govori o pučkoj radosti zbog ponovne posvete Hrama, koji su obeščastili pogani i svjetovni duh, Papa je govorio o pobjedi onih koje je progonilo jednoumlje. Božji se puk raduje jer je ponovo otkrio svoj identitet. Svjetovnost nije sposobna upriličiti istinsku radost; može jedino priuštiti prolazno, bučno veselje, jer prava radost proizlazi iz vjernosti Božjem savezu – primijetio je Sveti Otac te se osvrnuo na prizor u Hramu. Evanđelje pripovijeda kako Isus iz hrama izgoni trgovce: „Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!“ To što se događalo u vrijeme Makabejaca, događalo se i u Isusovo vrijeme: svjetovnost je zauzela mjesto štovanja Boga živoga – ustvrdio je Papa dodajući:

Svećenički su glavari i starješine hrama, evanđelje veli: pismoznanci – malo promijenili stvari. Upustili su se u ‘srozavanje’ i ‘zaprljali’ Hram. Hram je slika Crkve. Crkvu će uvijek napastovati svjetovni duh i moć koju Isus u Crkvi ne želi. Isus ne kaže: to ne smijete činiti, nego kaže da to trebaju činiti izvan hrama. Veli: Hram ste pretvorili u razbojničku pećinu. Kada Crkvu obuzme proces dekadencije, onda to vrlo loše završi – istaknuo je Papa.

Opasnost korupcije u Crkvi postoji oduvijek. Toj napasti Crkva podliježe kad se navezuje na novac i svjetovnu moć, umjesto da nastoji oko vjernosti Gospodinu Isusu, Gospodinu mira, radosti, spasenja. Evanđeoski odlomak govori o tomu. Svećenički glavari i pismoznanci navezani su na novac i moć; zaboravili su duh. A kako bi se opravdali i govorili da su pravedni i dobri, duh Božje slobode su zamijenili strogoćom. U 23. poglavlju Matejeva evanđelja, Isus govori o toj strogosti. Narod je bio izgubio osjećaj za Boga, a s njime i sposobnost radovanja i zahvaljivanja: Boga više nisu znali hvaliti, jer su bili navezani na novac i moć, na svjetovnost, poput onih u Starom zavjetu – primijetio je papa Franjo.

Iz hrama Isus nije istjerao svećenike i pismoznance, nego trgovce, hramske špekulante. Ali kako su svećenički glavari i hramske starješine bili s njima povezani: tu je bilo ‘sveto mito’. Od njih su primali mito, bili su navezani na novac i štovali su ‘tog sveca’. Evanđelje ističe: Svećenički glavari i pismoznanci su tražili kako da ga pogube, također i narodne starješine. Isto se događalo i u vrijeme Makabaejaca – kazao je Sveti Otac pitajući:

Zašto? ‘Nisu znali što učiniti jer je sav narod visio o njegovoj riječi’. Snaga Isusova bila je njegova riječ, svjedočanstvo, njegova ljubav. A gdje je Isus tu nema mjesta svjetovnosti i korupciji. To je naša svagdanja borba, svagdanja borba Crkve: uvijek Isus, uvijek s Isusom, viseći uvijek o njegovim riječima i ne tražeći nikada sigurnost kod drugoga glavara. Isus nam je rekao da se ne može služiti dvojici gospodara: ili Bogu ili bogatstvu; ili Bog ili moć – istaknuo je Papa.

Bit će dobro da molimo za Crkvu, da mislimo na brojne mučenike današnjice, koji trpe i umiru kako ih ne bi obuzeo duh svjetovnosti, jednoumlja, otpadništva. U Crkvi danas ima više mučenika nego u prva vremena. Dobro će nam doći razmišljanje o njima i molitva za milost da nikada ne popuštamo svjetovnosti koja nas navezuje na novac i moć – zaključio je Sveti Otac.

Radio Vatikan