Papa Franjo proglasio je tijekom euharistijskog slavlja u nedjelju, 4. rujna, časnoga slugu Božjega papu Ivana Pavla I. blaženim. Beatifikacija je održana tijekom euharistijskog slavlja na mnoštvom hodočasnika ispunjenom Trgu sv. Petra u Vatikanu, javlja IKA.

Molbu za beatifikaciju pročitao je biskup Belluno-Feltrea mons. Renato Marangoni, u čijoj se biskupiji postupak za proglašenje blaženim vodio. U pravilu se kauza vodi u biskupiji u kojoj je kandidat za blaženika i sveca umro no u ovom se slučaju iznimno vodila u rodnoj biskupiji pokojnog pape Lucianija. Nakon što je biskup Marangoni pročitao molbu za beatifikaciju s kratkim životopisom Ivana Pavla I., papa Franjo izgovorio je formulu koja izražava prijedlog za čašćenje novog blaženika u cijeloj Crkvi.

Na Trg je tijekom beatifikacije donesen relikvijar, ali ne s komadićem odjeće ili dijelom tijela novog blaženika, kao što se uvijek čini u takvim svečanostima, nego s vlastoručnim spisom pape Lucianija o trima teološkim krepostima iz 1956. godine.

Na početku svečanog misnog slavlja na Trgu svetog Petra otkriven je i portret novog blaženika čiji je autor kineski umjetnik Yan Zhang.

Papa Franjo: Luciani je uz osmijeh prenosio Božju dobrotu

Tijekom homilije Sveti je Otac poručio kako slijediti Gospodina ne znači “sudjelovati u pobjedničkoj povorci” već “nositi križ”.

“Ljubiti: čak i ako to stoji križa žrtve, šutnje, nerazumijevanja, samoće, sputavanja i progona. Jer – govorio je još Ivan Pavao I. – ako želiš poljubiti Isusa raspetoga, ‘moraš se sagnuti nad križem i dopustiti da te ubode poneki trn krune koja je na Gospodinovoj glavi.'”

“Braćo, sestre, novi blaženik je tako živio: u radosti evanđelja, bez kompromisâ, ljubeći do kraja. On je uosobljivao siromaštvo učenika, koje nije samo odvajanje od materijalnih dobara, nego prije svega svladavanje napasti da se samoga sebe stavlja u središte i traži svoju slavu. Naprotiv, po uzoru na Isusa, bio je krotak i ponizan pastir. Sebe je smatrao prašinom po kojoj se Bog udostojio pisati. Zato je govorio: ‘Gospodin nam je toplo preporučivao: budite ponizni. Čak i ako ste učinili velika djela, recite: beskorisne smo sluge.'”

Papa Franjo dodao je kako je Luciani “uz osmijeh uspio prenositi Gospodinovu dobrotu” te pozvao vjernike da izmole od njega “osmijeh duše”.

“Lijepa je Crkva sretnog, vedrog i nasmijanog lica, koja nikad ne zatvara svoja vrata, koja ne ogorčuje srca, koja ne kuka i ne gaji osjećaje srdžbe, nije ljuta i netrpeljiva, nije mrka i osorna, ne pati od nostalgije za prošlošću”, zaključio je Sveti Otac.

Tko je bio Ivan Pavao I.

Novi blaženik rođen je kao Albino Luciani u Forno di Canale (danas Canale d’Agordo) 17. listopada 1912. Za papu je izabran 26. kolovoza 1978. Preminuo je ubrzo nakon izbora, 28. rujna 1978. nakon samo 33 dana obnašanja papinske službe.

Njegovom beatifikacijom upotpunjen je niz od četvorice papa od Drugoga vatikanskog sabora nadalje koji su uzdignuti na čast oltara. Radi se o dvojici njegovih prethodnika, Ivanu XXIII. i Pavlu VI., te nasljedniku Ivanu Pavlu II.

Ivan Pavao I. bio je poznat po svojoj poniznosti te je ostao upamćen kao “nasmiješeni papa“. Tijekom kratkog pontifikata prekinuo je mnoge ustaljene tradicije na papinskom dvoru. Odbacio je tako “Pluralis Majestatis” – vladarsku množinu. Sve do tada pape su, kao i carevi i kraljevi, o sebi govorili u prvom licu množine, oslovljavajući se osobnom zamjenicom “mi”. Ivan Pavao I. nasuprot tome rekao je “ja”. Čak je i tradicionalni prijenosni papinski tron, “sedia gestatoria”, htio poslati u spremište Apostolske palače. Iz kurije su ga na kraju ipak nagovorili da koristi približno slično prijevozno sredstvo. Uveo je promjene u Švicarsku gardu dokinuvši do tada obavezno prigibanje koljena u nazočnosti pape, a bio je i prvi poglavar Katoličke Crkve koji je odbio krunidbu.

Njegova iznenadna smrt šokirala je svijet, potaknuvši pritom razne teorije zavjere poput one da je ubijen  jer je smatran „potencijalnom prijetnjom“ zbog korupcije u Vatikanskoj banci. Kasnije će ta teorija postati dio radnje trećeg nastavka filmskog klasika Kum.

No pravi uzrok smrti bio je srčani udar, što je potvrdila i talijanska novinarka Stefania Falasca, ujedno i vicepostulatorica kauze za njegovo proglašenje svetim. Falasca je 2017. objavila knjigu „Papa Luciani: Kronika jedne smrti“, gdje je predstavila dotad nepoznata liječnička izvješća, izjave svjedoka te sadržaj vatikanskih dokumenata.

Čudo po zagovoru ‘nasmiješenog pape’

Uvjeti za beatifikaciju Ivana Pavla I. ispunjeni su nakon što je Sveti Otac Franjo u listopadu 2021. potpisao dekret o čudu po njegovom zagovoru.

Čudo koje dogodilo odnosi se na izlječenje djevojčice Candele iz Buenos Airesa koja je bolovala od teškog oblika encefalopatije, odnosno oštećenja funkcije velikoga mozga.

O tome je svojevremeno posvjedočio otac José Dabusti iz Argentine.

Kada je Candela hospitalizirana u vrlo lošemu stanju 22. srpnja 2011., njezina majka došla je u župu koju je Dabusti vodio i zamolila ga za posjet svojoj kćeri.

Tijekom zajedničke molitve s majkom i medicinskim sestrama, Dabusti je spustio ruku na Candelu i molitvu za zagovor Ivana Pavla I.

Candelina majka nije znala tko je bio Albino Luciani, pa je otac Dabusti ukratko objasnio zašto bi u toj teškoj situaciji trebalo moliti za njegov zagovor. “Bila je to spontana molitva, nadahnuće rođeno iz srca”, ističe svećenik.

Iste noći postali su vidljivi prvi znaci poboljšanja Candelina stanja. Iz dana u dan bila je sve bolje. Iako su liječnici predvidjeli da će ostati u vegetativnom stanju ili s teškim ozljedama mozga, djevojčica je ozdravila.