„Jedna smrt je tragedija – milijuni su statistika“, riječi su ruskog diktatora Staljina. I doista, dok svakodnevno slušamo o tisućama ubijenih ljudi u različitim dijelovima svijeta, ljudski život sve više postaje puka statistika, a naše uho sve manje osjetljivo na brojke kojima se mediji svakodnevno razbacuju. O ovakvom kontekstu, što uopće više može predstavljati vijest kako je u Velikoj Britaniji u posljednjih 25 godina uništeno više od 2 milijuna ljudskih embrija – ljudskih života.

Kako prenosi Catholic Herald, broj ubijenih ljudskih bića na samom početku njihova postojanja u ovoj razvijenoj i bogatoj zapadnoj državi dosegao je 170 tisuća. Ovaj zastrašujući podatak objavila je britanska vlada, a na zahtjev britanskog političara i člana Doma lordova Davida Altona. Prema njegovim riječima, on ukazuje na „nečovječno industrijalizirano uništavanje“ i „nedostatak poštovanja i zaštite ljudskog života u njegovoj najranijoj fazi razvoja“.

– Britanski zakon, kao i znanost, priznaju da ljudski život započinje začećem. Iz toga su razloga vlade uzastopno ponavljale kako ljudske embrije treba poštivati i ne treba ih stvarati ukoliko postoje druge mogućnosti. Kako pomiriti ovaj stav s ovim nečovječnim uništavanjem? – pita se lord Alton dodajući kako nedostatak poštovanja i zaštite ljudskog života u njegovoj najranijoj fazi vodi u nepoštivanje života u svakom njegovom dijelu.

U Britaniji bi se uskoro mogla rađati djeca s tri biološka roditelja

Kao i u Britaniji, i u Hrvatskoj je izmjenama zakona o MPO-u iz 2012. godine dopušteno zamrzavanje embrija, a prema objavljenim podatcima u spomenutoj je godini bilo više od 12 tisuća zamrznutih embrija (prema nekim podatcima 18 tisuća). Naime, spomenutim je izmjenama dozvoljena oplodnja 12 jajnih stanica, ali se u tijelo žene mogu unijeti samo dva. Zamrznuti embriji u centrima koji provode MPO-u čuvaju se do pet godina na teret HZZO-a, a najduže deset godina na zahtjev i teret roditelja. Što se nakon toga događa sa zamrznutim ljudskim životima, ostaje zakonski nedefinirano, a time i nepoznato.

I dok s jedne strane Crkva razumije želju neplodnih parova za vlastitom djecom, s druge strane neumorno podsjeća kako „želja za djetetom ne može opravdati njegovu ‘proizvodnju’, baš kao što i neželjenost već začetog djeteta ne može opravdati njegovo napuštanje ili uništenje“. (Dignitas Personae, 16) Crkva nije protiv djece rođene umjetnom oplodnjom i podsjeća kako svako dijete koje dođe na svijet tim putem treba prihvatiti s ljubavlju, ali upozorava da sve što je tehnički moguće, nije uvijek moralno prihvatljivo.

Miodrag Vojvodić|Bitno.net