Madasami Selveraj sa Šri Lanke čitav svoj život mašta o kući za njegovu šesteročlanu obitelj, ali vjerojatno nije mogao ni sanjati da će mu novu kuću izgraditi – katolički svećenik!

Sve do nedavno, Madasami i njegova obitelj živjeli su u kolibi, a tijekom kišnog vremena nisu mogli djecu poslati u školu jer im je školska uniforma bila mokra.

„Kad pada kiša čitava kuća nam se smoči i bude blatna. Obilazili smo sve političare na našem području i molili ih za pomoć, ali nitko nam nije pomogao. S vremenom su nam se zbog kiše urušili i zidovi kuće“, prepričava Madasami za UCA News, dodajući kako oko njega žive dobrostojeće obitelji u luksuznim kućama, ali za njega i njegovu obitelj nitko ne mari.

Jednoga dana Madasami se, na preporuku ni više ni manje nego budističkog monaha, obratio za pomoć katoličkom svećeniku ocu Dilanu Pereri. Doznao je, naime, kako o. Perera već 14 godina pomaže siromašnom stanovništvu ove azijske države. Program “Kuće sa siromašne” o. Perera pokrenuo je u Buttali, mjestašcu 320 kilometara udaljenom od glavnoga grada Colomba. Unatoč brojnim obvezama, o. Perrera ne želi odustati od pomaganja siromašnima, bez obzira je li riječ o hindusima, budistima ili kršćanima.

„U nekim mjestima ljudi obavljaju nuždu u šumi ili rano ustaju i odlaze na plažu, stoga sam najprije morao riješiti problem toaleta. Država ove ljude uglavnom želi preseliti, no ja im nastojim izgraditi kuću u mjestu u kojem već žive. Glavni problem je što većina njih nema pravo na svoju zemlju“, objašnjava o Perera koji u svojem djelovanje ima podršku vrlo malog broja lokalnih i inozemnih dobročinitelja.

„To je vrlo težak posao, ali Bog je sa mnom“, kaže o. Perera.

Foto: housesforthepoor.org.au

O svećenikovu djelovanju pun je pohvala Sadun Hapuarachchi, učitelj iz Colomba, koji ni sam ne zna kad o. Perera stigne sve ono što radi.

„Među svećenicima i časnim sestrama ima mnogo dobrih upravitelja, ali puno je manje onih koji brinu za siromašne i potrebite. Takve osobe ljudi vole i oni zauvijek žive u sjećanju ljudi. Mnogi svećenici danas obavljaju samo svoje župne poslove, ali o. Dilan čini više od toga“, svjedoči  Sadun.

U Šri Lanki većinu stanovništva čine budisti (70%), a potom slijede hinduisti (12,6%), muslimani (9,7%) i razne kršćanske zajednice (9,7%, od čega su većina katolici sa 7,2% stanovništva. U fokus javnosti katolici na Šri Lanki su, nažalost, došli tijekom prošlogodišnjeg „krvavog Uskrsa“, kada je devet bombaša samoubojica napalo dvije katoličke crkve, jednu evangeličku i tri hotela, prilikom čega su, kako se procjenjuje, ubili 259 osoba, a ozlijedili više od 500. Napadači su pripadali islamističkoj skupini poznatoj kao Nacionalni Thowheeth džemat.

“Prošle godine napali su nas neki obmanuti mladići i mi smo kao ljudi mogli dati ljudski i sebičan odgovor. Ali, meditirali smo nad Kristovim učenjem i zavoljeli ih, oprostili im i sažalili se nad njima. Nismo ih mrzili i uzvraćali nasilje. Uskrsnuće je potpuno odbacivanje sebičnosti”, kazao je nadbiskup Colomba kard. Malcolm Ranjith. Budistička većina na tom otoku, ali i hindusi i muslimani – kako su izvijestili izvori Biskupije Colombo – divili su se reakciji kršćanskih vjernika, u znaku nenasilja i pomirenja, te njihovu javnom svjedočanstvu u sudjelovanju na slavljima.