Samo dva tjedna nakon što je preuzeo grkokatoličku župu u Barceloni, otac Jurij Stasiuk istog je dana kada je Rusija otpočela invaziju na njegovu rodnu Ukrajinu sjeo u prvi zrakoplov za Poljsku. Nakon slijetanja, otpješačio je 15 kilometara do Ukrajine.

Ovo je peti put da napušta Španjolsku kako bi pružio pomoć svojoj domovini. Stasiuk nije samo svećenik, nego i bolničar. Barcelonskom kardinalu Juanu Joseu Omelli stoga je poručio kako odlazi u Ukrajinu, pružiti pomoć svojemu narodu.

“Ovdje sam, prije svega, zato što sam Ukrajinac”, rekao je Stasiuk za Crux iz vojne baze na nepoznatoj lokaciji u Ukrajini. “Ovdje sam i zbog toga što sam bolničar i što sam obučen kao vojno medicinsko osoblje”, dodaje.

“Ovdje sam i jer sam svećenik, a vjerujem da kao takav mogu pružiti duhovnu njegu”, govori Stasiuk, objašnjavajući kako je takva pomoć potrebna i s medicinske točke gledišta kada liječnik više ništa ne moe učiniti, kao vrsta pomoći u prijelazu iz ovoga života u sljedeći.

Boriti se, kao svećenik, dakako, ne želi. “Ne mogu primiti oružje. To vrlo dobro znam”, ističe.

Vjera je, tvrdi, vrlo važna u postrojbi čijim je dijelom. Kada pođu u akciju, a to može biti svakog trenutka, u manje od jedne minute može se spremiti za odlazak.

“Danas je čitava zemlja bojno polje. Donedavno, samo jedan dio države bio je ratna zona. Sada u svakom dijelu zemlje postoje skupine spremne obraniti domovinu”, govori Stasiuk koji ističe kako nije očekivao da će doći do eskalacije i potpunog rata.

“Uvijek sam vjerovao da će rat završiti. Čovjek uvijek treba biti spreman na više od jednog scenarija, ali nisam želio zamišljati da će ovo što sada vidimo postati stvarnošću”, dodaje Stasiuk.

Ovo nije borba samo naše vojske, uvjeren je ukrajinski svećenik. “Ovo nije borba jedne vojske, koja uključuje samo one čiji član obitelji ili prijatelj ratuju. Ovo je borba čitavog naroda. Ova vremena su teška, da, ali vjerujem da dostojanstveno odgovaramo na izazov”.

Na pitanje što svijet može učiniti kako bi pomogao Ukrajini, Stasiuk odgovara: “Molite za nas. I progovorite: neka svijet zna što se događa i neka sluša. Rat je danas u Ukrajini, ali može se preliti u bilo koju drugu zemlju”.

“U Europi se uvijek govori o želji za slobodom, jednakošću i poštovanjem ljudskih prava. Ovdje imamo potpunu suprotnost”, nastavlja Stasiuk, napominjući da se ne razumije u politiku, ali kako mediji, parlamenti i vlade na ono što se događa ne smiju reagirati tišinom. “Mi, Ukrajinci, doslovno ne možemo šutjeti. Ali ne možete ni vi”.

Stasiuk rusku agresiju ne vidi samo kao rat protiv vlastite zemlje, nego i kao rat protiv ljudskog dostojanstva.

Odgovarajući na teze kako je Zapad svojim djelovanjem prisilio Vladimira Putina na napad na Ukrajinu, Stasiuk ističe: “Nitko ne može prisiliti državu na pokretanje invazije na drugu državu”.

Rusija je zadnji puta napala Ukrajinu 2014. godine kada je donesena odluka o pokušaju pridruživanja Ukrajine Europskoj uniji. “Odluka o učlanjenju u EU, NATO ili nešto drugo je naša. Samostalna smo država i imamo pravo izabrati”, naglašava ukrajinski svećenik.

Unatoč veličini prijetnje, ljudi nisu izgubili hrabrost, svjedoči Stasiuk.

“Voljni smo učiniti sve da ovo zaustavimo. Spremni smo dati živote za domovinu. I to je za mene veliko svjedočanstvo evanđelja. Kao što je Isus rekao, nema veće ljubavi od polaganja vlastita života za druge. To je ono što činimo ovdje, u različitim dijelovima Ukrajine”, zaključuje Stasiuk.