Kao član Instituta Utjelovljene Riječi, o. Rodrigo proveo je u sirijskom gradu Aleppu gotovo četiri godine i u tom svijetu koji je, kako kaže, “potpuna suprotnost našem osrednjem i dekadentnom društvu” ponovno otkrio “bitne i temeljne životne stvari”.

Boraveći u Siriji, iskusio je sva zla koja su pogodila njezine stanovnike, među kojima su bili i brojni kršćani. Tisuće poginulih i milijuni raseljenih ljudi zastrašujuća je posljedica rata koji još uvijek traje u ovoj bliskoistočnoj državi. Nažalost, nekoć brojna kršćanska zajednica danas gotovo da i ne postoji.

– Vikendima nas je znalo biti između 250 i 300, a sada nas je oko 15. Većina vjernika iz sigurnosnih razloga odlazi u crkvu u središtu grada. Kako smo u manjini, svi se međusobno poznajemo. Znamo i imena i prezimena onih koji su ubijeni – kaže o Rodrigo u razgovoru za Spanish daily ABC.

No unatoč svim nedaćama i strahotama koje su ih pogodile, vjera sirijskih kršćana nije poljuljana.

– Tijekom svih godina provedenih u Siriji, nijednom nisam čuo kako se netko žali i govori protiv Boga. Upravo suprotno! Svakodnevno Mu zahvaljuju. Prepričavanje zastrašujućih događaja uvijek je završavalo riječima “Hvala Bogu što smo živi i što možemo ići u crkvu”. Bliskoistočni kršćani drugačijeg su temperamenta. U vrijeme svakog bombardiranja, crkve su pune. Ne vidim tužna lica, što ne znači da ne trpe – opisuje o. Miranda dodajući kako je upravo u Siriji naučio što doista znači biti svećenik.

– Na Zapadu moraš imati “hollywoodski pastoralni pristup” kako bi mlade približio župi. U Aleppu mnogo puta mladi ljudi sjede i razgovaraju o tome što bi se dogodilo ako bi pobunjenici ISIL-a upali u njihov kvart kako bi ih poubijali. Upitali su me: “Oče, je li istina da trebamo dati svoj život za Krista?” To su stvari o kojima oni razgovaraju. U Siriji sam naučio biti svećenik – kaže ovaj čileanski svećenik.

Prema riječima o. Rodriga, unatoč svim teškoćama vjera i pobožnost sirijskih kršćana sve je žarča, a zahvaljujući kako duhovnoj tako i materijalnoj pomoći različitih Crkava koje ondje djeluju, i dalje uspijevaju preživjeti i sačuvati nadu.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net