Poglavar Ukrajinske Grkokatoličke Crkve, nadbiskup Svjatoslav Ševčuk, otkrio je kako je bio na popisu za odstrel ruskih snaga koje su planirale zauzeti Kijev ubrzo nakon početka vojne invazije na Ukrajinu.

U velikom razgovoru za Aleteiu Ševčuk se osvrnuo na cijeli niz tema povezanih s napadom na Ukrajinu, kako onih koji se tiču djelovanja Grkokatoličke Crkve u ratnom razdoblju, tako i pitanja budućnosti njegove zemlje.

Na Popisu za odstrel

Grkokatolički nadbiskup kazao je kako je odmah nakon početka invazije kripta kijevske katedrale postala sklonište za oko 500 ljudi koji su tražili zaštitu.

“Svakog dana štitili smo oko 500 ljudi u kripti. Ostali smo skupa. Naravno, bili smo svjesni odgovornosti za te ljude, za njihove živote. Počeli smo organizirati posebnu logistiku za opskrbljivanje hranom, lijekovima i svime potrebnim kako bi se moglo boraviti u kripti jer je bilo jako hladno”, kazao je Ševčuk.

Jedan od najvećih izazova s kojim su se suočavali bila je činjenica da su se ruski agenti infiltrirali čak i u katedralnu župnu zajednicu, skupine mladih i crkveni zbor.

“Najednom su primili zapovijed da aktiviraju svoju prisutnost i dobili su vrlo određene naputke s popisom ljudi koje treba eliminirati, s imenima i adresama. Te jurišne skupine kretale su se vrlo brzo oko grada. Veleposlanici su mi rekli da sam i ja bio na popisu”, ispričao je nadbiskup.

Upitan za razlog zbog kojeg se našao na popisu Ševčuk je objasnio kako je jedan od glavnih elemenata tzv. “denacifikacije” Ukrajine uklanjanje Grkokatoličke Crkve.

“Denacificirati Ukrajinu znači ubiti sve što podsjeća na ukrajinski narod ili ukrajinski etnicitet kao takav. Naravno, Ukrajinska Grkokatolička Crkva nije samo simbol ukrajinskog naroda, nego je Crkva koja je stoljećima bila gotovo jedini izraz društvenog života ukrajinskog naroda”, kazao je Ševčuk dodavši kako “Rusi jako dobro znaju da se Ukrajinska Grkokatolička Crkva na poseban način smatra dušom ukrajinskog naroda, te je zato bila među prvima koji treba eliminirati”.

Preživjeli smo zbog zajedničke molitve

Sama kijevska katedrala se prema nadbiskupovim riječima našla na meti nekoliko jurišnih skupina koje su, između ostaloga, služile kako bi orijentirale ruske rakete prema vladinim zgradama, kao i crkvama.

Lokalne braniteljske skupine organizirale su se kako bi branile katedralu i ljude u kripti, pa su tako prema Ševčukovim riječima oko katedrale uhićeni ruski agenti koji su kasnije predavani pripadnicima ukrajinske vojske.

Nadbiskup je kazao kako je apelirao na svoje svećenike u zemlji, posebice u Kijevu, da idu tamo gdje su veća skloništa ljudi poput metro stanica te na tim mjestima slave božansku liturgiju s narodom.

“Mislim da smo u Kijevu preživjeli kao grad, kao zajednica, zbog zajedničke molitve, zbog solidarnosti. U takvim slučajevima prisutnost svećenika bio je trenutak kada bi nestajalo straha”, rekao je Ševčuk.

Sovjetski um dijalog shvaća kao slabost

Što se tiče trenutne situacije u zemlji nadbiskup je upozorio kako se mnogim ljudima nije jednostavno vratiti jer se boje da su im kuće ispunjene eksplozivima.

“Mnogi su ljudi poginuli vraćajući se kući, otvarajući vrata svojih kuća, čak otvarajući svoja auta, jer su Rusi ostavili mine kako bi ubile ljude čak i nakon njihovog povlačenja”. S druge strane, ukrajinska vlada najavljuje kako bi naredna zima mogla biti “najizazovnija u povijesti Ukrajine jer Rusi sustavno uništavaju infrastrukturu velikih gradova, dućana s prehranom, sustava grijanja”.

Ševčuk je izrazio i određenu skepsu prema mogućnosti da se konflikt riješi isključivo mirnim putem, pozivajući se na svoje iskustvo iz služenja u sovjetskoj vojsci gdje se smatralo da onaj koji želi razgovarati pokazuje slabost.

“To je bilo gotovo poput pravila u sovjetskoj vojsci: ako postoji sukob između dvaju vojnika, a jedan od njih počne razgovarati s drugim kako bi spriječio nasilje, drugi bi ga smatrao slabićem, nevrijednim da bude njegov prijatelj, nevrijednim da makar bude njegov sugovornik. Smatralo bi se da nije vrijedan da se s njim razgovara. Takav bi dijalog bio shvaćen kao ohrabrenje da te taj ‘nadčovjek’ napadne”, kazao je nadbiskup te dodao:

“Tužno je to reći jer je to posve nekršćanski. Mi kao kršćani nikada ne smijemo ohrabrivati bilo koju vrstu nasilja ili rata. Papa Franjo je, rekao bih, vrlo jasno izrazio svoju osudu takvog rata kazavši da je rat uvijek gubitak za čovječanstvo.”

Širenje NATO-a kao paravan za napad

Govoreći o Svetom Ocu, Ševčuk je rekao kako je često u kontaktu s njime te da mu je Franjo od samog početka agresije kazao da će učiniti sve što može kako bi zaustavio rat.

“Moram reći da je Sveti Otac dobro informiran o stanju u Ukrajini. Radimo na mogućnosti da nas posjeti u Ukrajini, ali sada je fizički slab. Ima problema s koljenima i za njega putovanje sada nije lagan zadatak.”

Razgovor se dotakao i uzroka ruske agresije, pri čemu je Ševčuk odbacio širenje NATO-a kao razlog napada te naveo da Putin pokušava riješiti unutrašnje probleme Rusije napadom na Ukrajinu. Kaže da nitko ne bi tražio učlanjenje u NATO da Rusija nije prva napala i prijetila daljnjom agresijom. “Promijenili smo mišljenje nakon ruske invazije i okupacije Donbasa i Krima. Što smo trebali učiniti? Moramo se okrenuti prijateljima kako bismo preživjeli zato što smo u usporedbi s Rusijom maleni i slabi.”

Ginemo za europske vrijednosti koje su mnoge zemlje na Zapadu već zaboravile

Odgovarajući na komentar bivšeg državnog tajnika SAD-a Henryja Kissingera da bi Ukrajina trebala prihvati gubitak svojih teritorija kako bi ispregovarala mir, Ševčuk je navedeno odbacio kao naivno razmišljanje.

“Ne možete pregovarati o svojim rukama ili nogama zato što su one dio vas kao osobe. Ne možete reći: ‘Kako bih spriječio predatora, odreži svoju ruku i daj mu je. Samo ruku i tada će on stati!’ Ne, to je naivno i rekao bih vrlo opasno razmišljanje… kojim ćete ohrabriti različite kriminalce da učine isto.”

Naposljetku Ševčuk se osvrnuo i na činjenicu da je Ukrajina dobila status kandidata za ulazak u Europsku uniju:

“Trebamo to članstvo kao prvo jer smo europska nacija, a kao drugo jer trenutno ginemo za europske vrijednosti, za one vrijednosti koje su mnoge zemlje na Zapadu već zaboravile.”