Čak 38 godina nakon što je španjolski isusovac Vicente Cañas ubijen, sud u Brazilu izdao je nalog za uhićenje jednog od ubojica.

Kako javlja Crux, policijski službenik Ronaldo Osmar proglašen je krivim 2017. no osuđujuća presuda postala je pravomoćnom tek ovog mjeseca, nakon što su iscrpljene sve mogućnosti žalbe. Unatoč tome, zbog starosti i zdravstvenog stanja optuženog, upitno je hoće li odslužiti zatvorsku kaznu.

“Takve neodređenosti me ne smetaju. Najvažnije je da je osuđen te da ništa to ne može promijeniti”, poručio je Sebastião Carlos Moreira, pastoralni službenik Domorodačkog misionarskog vijeća pri Brazilskoj biskupskoj konferenciji.

Vicente Cañas rođen je 1939. u Albaceteu, u Španjolskoj. U mladenačkoj dobi pridružio se Družbi Isusovoj te je 1966. postao misionar u Brazilu. Tri godine kasnije počeo je djelovati među domorodačkim skupinama u saveznoj državi Mato Grosso.

“Upoznali smo se 1978. Tada je već prošlo nekoliko godina otkako je uspostavio kontakt s pripadnicima plemena Enawenê-Nawê.

Radi se o izoliranoj skupini koja živi u jednom naselju u sjeverozapadnom dijelu države Mato Grosso, a prvi kontakt s vanjskim svijetom imala je upravo 1974. u susretu s ocem Cañasom.

Svećenik je s njima živio 10 godina, učeći jezik i običaje. Također je postao član radne skupine koja je predstavnicima vlasti iznijela prijedlog o definiciji njihovog teritorija.

“Naravno, za njihovu su zemlju bili iznimno zainteresirani rančeri. Kad su vidjeli da Cañas radi na njihovoj zaštiti postao im je meta, te je redovito primao prijetnje”, dodao je Moreira.

Misionar je ubijen u travnju 1987. u svojoj kolibi, 60-tak kilometara od plemenskog naselja, gdje je boravio u karanteni, pripremajući se za ponovni susret s njima. Tijelo je pronađeno tek 30 dana nakon ubojstva.

Jedan od razloga zašto je istraga napredovala iznimno sporo bila je činjenica da ju je vodio upravo sadašnji osuđenik Ronaldo Osmar.

“Dok su lokalni predstavnici pravde vodili istragu, nije došlo do pomaka. Zato smo se i borili da proces dignemo na federalnu razinu.”

Novi proces započeo je 2015. te je rezultirao osuđujućom presudom za Osmara.

Ključne iskaze pritom su dali pripadnici susjedne domorodačke skupine Rikbaktsa, s obzirom na to da među pripadnicima Enawenê-Nawê postoji zabrana spominjanja preminulih osoba.

Unatoč tome, uspomena na o. Cañasa kod njih nije iščeznula.