Papinska akademija za život krajem prošlog tjedna na svojem je Twitter profilu napisala kako enciklika pape Pavla VI. Humanae vitae ne predstavlja nezabludivi nauk.

U tvitu papinske akademije objavljenom 6. kolovoza, koji je u međuvremenu izbrisan, pisalo je: “Povijesni zapis nadb. Lambruschinija potvrdio je da [mu] je Pavao VI. izravno rekao kako [Humanae vitae] ne predstavlja nezabludivi nauk.”

Potaknut tom rečenicom, katolički portal Pillar zatražio je intervju s predstavnicima akademije kako bi se razjasnila svrha njihova tvita. Zanimao ih je stav vodstava akademije o zabrani kontracepcije te o pitanju promjenjivosti nauka izloženog u Humanae vitae.

U svojem odgovoru na Pillarov upit, u tvitu koji je također izbrisan, iz akademije su poručili kako se čini da “mnogi ljudi na Twitteru misle da je Humanae vitae nezabludiva i nepromjenjiva izjava protiv kontracepcije.”

“Kada je moralni teolog Papinskog lateranskog sveučilišta mons. Ferdinando Lambruchini predstavljao Humanae vitae na tiskovnoj konferenciji u Vatikanu 29. srpnja 1968., odgovarajući na konkretno novinarsko pitanje, izjavio je – pod mandatom [svetog pape] Pavla VI. – da enciklika Humanae vitae ne izražava konačnu istinu vjere zajamčenu ‘infallibilitas in docendo’. [nezabludivošću nauka]”, poručili su iz Papinske akademije za život.

Ipak, profesor moralne teologije i etike s Američkog katoličkog sveučilišta John Grabowski smatra kako nauk izložen u Humanae Vitae jest nepromjenjiv.

“Čini mi se da Papinska akademija za život želi ovo pitanje tretirati kao otvoreno pitanje, kao što su ga mnogi vidjeli 1966. Međutim, ne živimo u 1966. godini. Ne samo da imamo autoritativno učenje Pavla VI., nego cijelo učiteljstvo Ivana Pavla II. – da ne spominjemo daljnje potvrde istoga od strane Benedikta XVI. i Franje”, kazao je Grabowski.

Grabowski nadalje navodi kako akademija zanemaruje da je u katehezama o teologiji tijela Ivan Pavao II. naučavao da se Humanae vitae „ne temelji samo na naravnom zakonu nego na božanskoj objavi iznesenoj u Svetom pismu“. Američki profesor podsjetio je na riječi s audijencije održane 18. srpnja 1984. godine na kojoj je Ivan Pavao II. rekao: „Postaje jasnim kako moralne norme [izložene u Humanae Vitae] nisu dio samo naravnog zakona, nego i moralnog reda kojega je Bog objavio“.

“Crkva nema ovlast mijenjati ili odbacivati istine priopćene u objavi”, rekao je Grabowski. “Može ih samo predati. Prema tome, učenje je doista jest autoritativno i, rekao bih, nepromjenjivo – iako možda još nije formulirano na konačan način.”

Okidač za cijelu raspravu oko Humanae vitae bila je nedavno objavljenja knjiga u izdanju Papinske akademije za život po naslovom “Teološka etika života. Sveto pismo, tradicija, izazovi u praksi”. Riječ je o zbirci predavanja održanih na trodnevnom seminaru održanom u jesen 2021., a koji je akademija sponzorirala.

Pojedini kritičari knjige kazali su kako je u njoj podržana teza o moralnoj opravdanosti korištenja kontraceptiva u slučajevima kada bi bilo “neodgovorno” imati još djece. Ipak, valja naglasiti kako stavovi znanstvenika čiji su tekstovi objavljeni ne odražavaju nužno stav same Akademije.

Tema je postala dodatno zanimljivom kada je u osvrtu na knjigu za isusovački časopis La Civiltà Cattolica profesor moralne teologije Jorge José Ferrer iznio spekulaciju kako bi papa Franjo mogao napisati “novu encikliku ili apostolsku pobudnicu o bioetici, koju bi možda mogao nazvati Gaudium vitae [Radost života]”.

Bez obzira na to hoćemo li uskoro dobiti encikliku o bioetici, profesor Grabowski smatra da su stavovi pape Franje na liniji Humane vitae te da nisu vjerojatne promjene nauka s njegove strane.

“Treba napomenuti da je papa Franjo snažno i dosljedno govorio u korist učenja svog prethodnika sv. Pavla VI. [protiv umjetne kontracepcije], hvaleći njegovu hrabrost u odgovoru na ‘neomaltuzijanizam‘ svojeg doba”, kaže američki teolog.

„Kada [Papa] izravno poučava o ovoj temi, njegov je jezik jasan, kao što je napisao u Amoris Laetitia: ‘Od samog početka ljubav odbija svaki impuls da se zatvori u sebe; otvorena je plodnosti koja ju vuče izvan sebe same. Stoga niti jedan bračni čin muža i žene ne može odbiti ovo značenje [prokreacije], čak i kada iz različitih razloga ne mora uvijek začeti novi život’”, podsjeća Grabowski.