Papin boravak u Japanu: sveta misa na stadionu u Nagasakiju i pohod Spomen parku u Hirošimi

Nagasaki, japanski grad duboko ranjen nuklearnim uništenjem, suvremena je Kalvarija, a njegov narod, okupljen na euharistijskom slavlju koje je papa Franjo predvodio na bejzbolskom stadionu, pozvan je ne šutjeti nego podići glas u ispovijedanju svoje vjere i u zajedničkoj molitvi za sve nedužne koji u vlastitom tijelu trpe zbog nekadašnjih i današnjih ratova, te kako bi u svijetu bilo više prorokā istine, pravednosti i mira. O tomu je Papa govorio u propovijedi komentirajući Lukino evanđelje, pročitano na japanskom jeziku, tijekom prve mise slavljene u Japanu u sklopu 32. apostolskog putovanja, prenosi Vatican News.

Kalvarija, mjesto izgubljenosti i nepravde, gdje nemoć i nerazumijevanje prati tiho i ravnodušno mrmljanje ‘dežurnih’ podrugljivaca pred smrću nedužnog čovjeka, pretvara se, zahvaljujući ponašanju dobroga razbojnika, u riječ nade za cijelo čovječanstvo. Ruganje i uzvici „spasi sam sebe“, upućeni nedužnom čovjeku u mukama, neće biti posljednja riječ; štoviše, potaknut će glas onih koji dopuštaju da im se dotakne srce te izabiru suosjećanje kao pravi način za stvaranje povijesti, istaknuo je Papa.

Poput dobroga razbojnika i mi dobro poznajemo svoju povijest neuspjeha, grijeha i ograničenja, ali ne želimo da ona odredi sadašnjost i budućnost. Lako je, naime, izgubiti sjećanje na ono što znači podnositi trpljenje brojnih nedužnih ljudi. Ovi su prostori, kao malo drugih, iskusili razornu sposobnost do koje može doći ljudsko biće.

Zbog toga, poput dobroga razbojnika želimo živjeti trenutak u kojemu možemo podići svoj glas i ispovijedati svoju vjeru poradi zaštite i služenja Gospodinu, Nedužnom koji trpi. Želimo pratiti njegovu muku, podupirati njegovu samoću i napuštenost, i još jednom čuti da je spasenje riječ koju Otac želi ponuditi svima: „danas ćeš biti sa mnom u raju“.

Krenimo tragovima tisuća japanskih mučenika koji su posvjedočili spasenje koje nam nudi Isus, i sigurnost da ljubav koju je Krist dao na križu pobjeđuje sve vrste mržnje, egoizma i uvrede ili pakosnog odgovora, svaki ravnodušan pesimizam ili zamamno blagostanje koje umrtvljuje dobra djela.

Krist je živ među nama i želi nas živima. Krist je naša nada, istaknuo je Papa te napomenuo da nam naše poslanje učenika misionara ne dopušta da se predamo pred zlima, nego nas potiče da budemo kvasac njegova Kraljevstva gdjegod se nalazili; u obitelji, na poslu, u društvu. Daje nam da budemo mali otvor kroz koji Duh nastavlja puhati nadu među narode, poručio je papa Franjo.

Nakon odavanja počasti japanskim mučenicima i mise na stadionu u Nagasakiju u nedjelju 24. studenoga papa Franjo sudjelovao je na mirovnom susretu u Spomen parku u Hirošimi.

Po dolasku mu je cvijeće uručila preživjela eksplozije atomske bombe 6. kolovoza 1945. Papa je cvijeće položio na spomenik žrtvama i zatim zapalio svijeću i molio u tišini dok se oglasilo zvono mira. Na svečanosti je sudjelovalo 20 vjerskih vođa i 20 preživjelih tragedije atomske bombe.

Papa je u knjigu dojmova upisao da dolazi kao hodočasnik mira odati počast nevinim žrtvama nasilja, izrazivši divljenje pred snagom i dostojanstvom preživjelih koji su trpjeli posljedice nuklearnoga napada.

Izrazito oštro osudio je proizvodnju i uopće posjedovanje nuklearnoga oružja. Korištenje atomske energije u vojne svrhe je nemoralno i zločin, danas više nego ikada, poručio je Papa na mjestu gdje je prvi puta u povijesti bačena atomska bomba. To je zločin protiv čovjeka i njegova dostojanstva kao i svake moguće budućnosti na planetu Zemlji. Novi će naraštaji osuditi naš poraz – jer govorimo o miru a svojim ga djelovanjem među narodima svijeta ne ostvarujemo. Kako možemo govoriti o miru istodobno stvarajući sve učinkovitije oržje rata, upitao je Papa.

Papa je u Hirošimi pozvao na novi angažman protiv nuklearnoga naoružanja, podsjetivši na mjestu druge bačene atomske bombe da je Japan iskusio razaranje kakvo nijedna druga zemlja nije, a uzrokovao ga je čovjek. Pozvavši na sveobuhvatno razoružanje, Sveti Otac poručio je da istinski mir može postojati samo bez oružja, on se postiže samo razoružanjem, pravdom, razvojem, solidarnošću, brigom za zajednički dom i promicanjem zajedničkog dobra. Propast Hirošime i Nagasakija te njihove ruševine i patnja naroda najbolje svjedoče o težini posljedica upotrebe atomskog naoružanja. To se očituje i na odrazu drvenog Gospina lika pronađenog u ruševinama Nagasakija.

Prije Papina govora svjedočile su dvije žene koje su preživjele bombardiranje. Yoshiko Kajimoto (88) opisala je stravične slike na ulicama Hirošime neposredno nakon eksplozije bombe. Koji Hosokawa (91) upozorio je da rat u čovjeku uzrokuje ludilo, a najveće je ludilo atomska bomba. Smatra svojom misijom budućim generacijama govoriti o tim strahotama da bi ostali pozorni.