„Položite svoje oružje, prigrlite milosrđe i budite misionari mira”, potaknuo je papa Franjo na misi drugoga dana apostolskoga putovanja u Demokratsku Republiku Kongo. Sveti je Otac propovijed započeo izražavajući radost što je konačno mogao doći u tu zemlju i biti među kongoanskim narodom. „Esengo, radost; vidjeti vas i susresti se s vama velika je radost. Jako sam se radovao ovom trenutku. Hvala vam što ste ovdje!”

Osvrnuvši se na čitanje iz Evanđelja koje govori o Isusovim riječima koje je uputio svojim učenicima uskrsne večeri, „Mir vama!”, Sveti je Otac kazao da su te riječi dar koji im je omogućio da prošlost ostave iza sebe i počnu ispočetka.

Toga su dana bili potpuno zapanjeni sablazni križa, ranjeni u nutrini jer su napustili Isusa i pobjegli, razočarani načinom na koji je završio njegov život, i bojeći se da će završiti poput njega. U njima je bilo osjećaja krivnje, frustracije, tuge, straha… Međutim, dok su u srcu učenika ruševine, Isus naviješta mir. „Isus – rekao je Papa – naviješta život, dok oni u sebi osjećaju smrt”.

Isusov mir dolazi upravo u trenutku kada se činilo da je za njih sve gotovo, napomenuo je Sveti Otac. Unajneočekivanijem i nenadanom trenutku, kada nije bilo ni tračka mira. „To je ono što čini Gospodin: iznenađuje nas, pruža nam ruku kada tonemo, podiže nas kada dotaknemo dno”.

S Isusom zlo nikada ne pobjeđuje, zlo nikada nema posljednju riječ, istaknuo je Papa. „Mi koji pripadamo Isusu ne smijemo se nikada prepustiti tuzi, – dodao je – niti dopustiti da nas obuzmu rezignacija i fatalizam. Ako takvo ozračje vlada oko nas, za nas ne smije biti tako. U svijetu obeshrabljenom nasiljem i ratom, kršćani trebaju biti poput Isusa. On je, gotovo insistirajući, učenicima ponovio ‘Mir vama!’ I mi smo pozvani učiniti svojim i naviještati svijetu tu Gospodinovu neočekivanu i proročku poruku mira”.

Potičući potom vjernike da se upitaju kako čuvati i njegovati Isusov mir, Papa je istaknuo tri izvora mira: praštanje, zajednicu i poslanje. Što se tiče praštanja Papa je podsjetio kako Isus, suočen s tugom i sramom onih koji su ga se odrekli i pobjegli, pokazuje svoje rane i otvara izvor milosrđa. Ne rabi mnogo riječi, nego širom otvara svoje ranjeno srce, istaknuo je Sveti Otac. „Braćo i sestre, kada nas pritišću krivnja i tuga, kada stvari ne idu dobro, znamo kamo gledati: rane Isusa koji je spreman oprostiti nam svojom ranjenom i beskrajnom ljubavlju”.

„Isus poznaje tvoje rane, poznaje rane tvoje zemlje, tvojega naroda!”, naglasio je. „To su rane koje peku, stalno zaražene mržnjom i nasiljem, dok lijek pravednosti i melem nade kao da nikada ne stižu. Brate, sestro, Isus trpi s tobom. On vidi rane koje nosiš u sebi i želi te utješiti i izliječiti. Vjerujmo danas zajedno da s Isusom uvijek postoji mogućnost da nam bude oprošteno i da počnemo ispočetka, ali i snaga da oprostimo sebi, drugima i povijesti! To je ono što Krist želi”, istaknuo je Papa.

„On nas želi pomazati svojim oproštenjem kako bi nam dao mir i hrabrost da i mi praštamo drugima, hrabrost da damo veliku ‘amnestiju srca’. Kako nam dobro čini očistiti srce od ljutnje, grižnje savjesti, od svakog traga mržnje i zlobe!” Neka danas bude trenutak milosti da prihvatite i iskusite Isusov oprost, poželio je Papa.

„Neka to bude pravi trenutak za tebe koji na srcu nosiš teško breme kojega se trebaš osloboditi. I neka bude pravi trenutak za tebe koji se u ovoj zemlji nazivaš kršćaninom, ali činiš nasilje. Tebi Gospodin govori: ‘Položi oružje, prigrli milosrđe’”, dodao je. Potom se obratio svim ranjenima i potlačenima u toj zemlji te kazao da im Gospodin govori da svoje rane stave u njegove. „Učinimo to; nemojte se bojati skinuti križ s vrata i izvaditi ga iz džepova, uzeti ga u ruke i primaknuti ga srcu kako bi vaše rane podijelio s Isusovima. Kad se vratite kući, uzmite raspelo koje imate i zagrlite ga. Dajmo Kristu priliku da nam izliječi srce, predajmo mu svoju prošlost, svaki strah i brigu”.

Govoreći o drugom izvoru mira, o zajednici, Papa je napomenuo kako uskrsli Isus ne govori učenicima pojedinačno, nego ih susreće sve zajedno. Govori im u množini i toj prvoj zajednici daruje svoj mir. Nema kršćanstva bez zajedništva, kao što nema mira bez bratstva, rekao je papa Franjo, a potom upozorio na sklonost da u društvu, ali i u Crkvi, tražimo moć, karijeru, vlastite ambicije…

Međutim, na taj način slijedimo vlastito ja, umjesto pravoga Boga, te završavamo poput onih učenika: zatvoreni u kući, bez nade i ispunjeni strahom i razočaranjem. Ali, zahvaljujući Duhu Svetomu neće više gledati ono što ih dijeli, nego ono što ih spaja; poći će u svijet ne više za sebe nego za druge; ne kako bi se pokazali nego kako bi dali nadu, ne stjecati slavu, nego radosno trošiti život za Gospodina i za druge.

„Kako ne bismo upali u zamke moći i novca, podjelā, karijerizma, iluzijā užitka, Gospodin nam kaže da dijelimo sa siromašnima. Trebamo imati hrabrosti pogledati siromahe i poslušati ih, jer oni su članovi naše zajednice, a ne stranci koje treba izbrisati iz vida i savjesti. Krenimo od siromaha i otkrit ćemo da svi dijelimo unutarnje siromaštvo; da svi trebamo Duha Božjega da nas oslobodi duha svijeta; da je poniznost veličina kršćanina, a bratstvo njegovo pravo bogatstvo”.

Treći izvor mira o kojemu je govorio papa Franjo jest poslanje. „Pozvani smo biti misionari mira, i upravo će nam to donijeti mir”, istaknuo je. Trebamo u srcu dati mjesta svima; vjerovati da etničke, regionalne, društvene, vjerske i kulturne razlike dolaze poslije i da nisu prepreka; da su drugi naša braća i sestre, članovi iste ljudske zajednice; te da je mir koji u svijet donosi Isus namijenjen svima.

„Trebamo vjerovati da smo mi, kršćani, pozvani surađivati sa svima, prekinuti krug nasilja, razbiti spletke mržnje. Da, kršćani, koje je Krist poslao, po definiciji su pozvani biti savjest mira u svijetu”.

To ne znači biti samo kritičke savjesti, nego prije svega svjedoci ljubavi.

„’Mir vama’ Isus danas govori svakoj obitelji, zajednici, etničkoj skupini, gradskoj četvrti i gradu u ovoj velikoj zemlji”, rekao je Papa te propovijed završio potičući vjernike da dopuste da Gospodinove riječi odjekuju u njihovu srcu, u tišini. „Čujmo ih upućene nama i odlučimo biti svjedoci oprosta, protagonisti u zajednici, ljudi u misiji mira u svijetu”, rekao je na kraju papa Franjo.