Posljednji Papin susret u Québecu bio je onaj s delegacijom autohtonih naroda u Nadbiskupskoj rezidenciji, gdje je Sveti Otac povjerio iskustva pokorničkog hodočašća i put ozdravljenja i pomirenja trima svetim ženama: svetoj Ani, Djevici Mariji i svetoj Kateri Tekakwithi.

Prijatelj, brat, hodočasnik – tako je Papa opisao duh s kojim je pošao na pokorničko hodočašće u Kanadu, a koje se približava svome kraju. Kako je rekao prisutnim delegacijama autohtonih naroda u Nadbiskupskoj rezidenciji – ujedno njegova posljednja aktivnost u Québecu prije polaska u Iqaluit:

„Došao sam u pokorničkom duhu, da vam izrazim bol koju kao Crkva nosimo u svojim srcima zbog štete koju su vam nanijeli mnogi katolici podupirući opresivnu i nepravednu politiku prema vama.“

Želja je zajednički nastavak hoda u potrazi za istinom, kako bi se procesi ozdravljenja i pomirenja mogli nastaviti, i kako bi sjeme nade ostalo u posjedu za buduće generacije – kako za autohtone tako i za neautohtone – koje žele živjeti zajedno, u slozi, kao braća i sestre, istaknuo je Papa.

Nakon intenzivnoga hodočašća, Papa je rekao kako se kući vraća vrlo obogaćen: „Nosim u srcu neusporedivo blago svih onih pojedinaca i naroda koji su na meni ostavili traga“.

„Vaše su stvarnosti, autohtone stvarnosti ove zemlje, posjetile moju dušu: ušle su u mene i uvijek će me pratiti. Usuđujem se reći, ako mi dopuštate, da se sada i ja u određenom smislu osjećam dijelom vaše obitelji, i počašćen sam.“

Posebno je istaknuo proslavu blagdana svete Ane s različitim generacijama i velikim brojem autohtonim obitelji, za koju je rekao da će mu uvijek ostati u srcu.

„U svijetu koji je, nažalost, često previše individualistički, koliko je dragocjen vaš iskreni osjećaj za obitelj i zajednicu. Kako je važno ispravno njegovati vezu između mlađih i starijih te održavati zdrav i skladan odnos sa svime stvorenim!“

Papa je izrazio želju da povjeri sve što su tih dan doživjeli, kao i traganje za putem koji je pred njima, trima ženama, za koje je rekao da „najbolje razumiju kako zaštititi najvažnije stvari u životu“.

Najprije je to sveta Ana, za koju je Papa rekao da je osjetio njenu nježnost i zaštitu dok ju je štovao uz Božji narod koji poštuje svoje bake. Potom – Djevica Marija. „Nijedno stvorenje ne zaslužuje da ga se zove hodočasnikom više od Marije“, rekao je Papa.

„Ona je uvijek, čak i danas, čak i u ovom trenutku, hodočasnica, kroči putem između neba i zemlje, kako bi nam iskazala Božju brigu i da nas za ruku vodi svome Sinu.“

Posljednja žena kojoj Papa povjerava pokorničko hodočašće i put ozdravljenja i pomirenja jest sveta Kateri Tekakwitha – prva kanonizirana pripadnica sjevernoameričkih domorodačkih naroda. Častimo ju zbog njena svetog života, napomenuo je Papa, navodeći kako je njena svetost – obilježena uzornom predanošću molitvi i radu te sposobnošću podnošenja mnogih kušnji sa strpljivošću i krotkošću – je zasigurno bila moguća i zbog plemenitih i kreposnih osobina koje je naslijedila iz njene zajednice i domorodačkog okruženja u kojem je odrasla.

„Ove nam žene mogu pomoći da se okupimo i počnemo tkati novo pomirenje koje može podržati prava najranjivijih u našoj sredini i gledati na povijest bez ljutnje ili zaborava.“

Neka te žene, zaključio je Papa, blagoslove put koji sada dijele, i zagovaraju njih i velik rad ozdravljenja i pomirenja koji je tako drag Bogu.