Papa Franjo jučer je proglasio herojski stupanj kreposti za petero muškaraca i žena koji su time postali časni sluge Božji. Među njima je i talijanski tinejdžer Matteo Farina koji je preminuo 2009. godine od tumora na mozgu, prenosi CNA.

Matteo, koji je rođen 1990. godine, odrastao je u snažnoj kršćanskoj obitelji u gradu Brindisiju na jugu Italije.

Župu u kojoj je primio sakramente vode kapucini, čija mu je duhovnost pomogla da razvije posebno štovanje prema svetome Franji i svetom Padru Piju.

Postulatorica Matteove kauze, Francesca Consolini, rekla je kako se mladić odlikovao željom za učenjem novih stvari, uvijek obavljajući svoje aktivnosti s predanošću, bilo da se radilo o školi, sportu ili glazbi prema kojoj je gajio veliku strast.

Već s osam godina počeo je često ići na svetu ispovijed, a s devet godina je tijekom korizme pročitao Matejevo evanđelje. Bio je i veliki ljubitelj Gospine krunice koju je molio svakodnevno.

U dobi od devet godina sanjao je Padra Pija koji mu je rekao kako mora pomoći drugim ljudima shvatiti da su radosni oni ljudi koji ne griješe “kako bi svi zajedno radosno došli u kraljevstvo nebesko”.

Od tada je razvio snažnu želju za apostolatom, posebice među svojim vršnjacima o čemu je zapisao: “Nadam se da ću uspjeti u svojem poslanju da se ‘infiltriram’ među mlade ljude, govoreći im o Bogu. Promatram ljude oko sebe kako bih ušao među njih tiho poput virusa, te ih zarazio neizlječivom bolešću: Ljubavlju!”

Godine 2003., dok je imao 12 godina, počeo je osjećati simptome onoga što je kasnije dijagnosticirano kao tumor na mozgu. Od tada je počeo voditi dnevnik u kojem je zapisao da su glavobolje koje je imao “jedna od onih avantura koje promijene tvoj život i život drugih. Pomažu ti biti snažniji i rasti, iznad svega u vjeri.”

Tijekom idućih šest godina Matteo je imao nekoliko operacija na mozgu te se podvrgnuo kemoterapiji. Između boravaka u bolnici nastavio je živjeti uobičajenim životom tinejdžera: pohađao je školu, družio se s prijateljima, osnovao bend i imao ljubavnu vezu. Kasnije je nazvao svoj odnos s djevojkom Serenom “najljepšim darom” koji mu je Bog mogao darovati.

S 15 godina razmišljajući o apostolatu među prijateljima koji je uvijek bio prisutan u njegovu srcu zapisao je: “Želio bih se integrirati među svojim vršnjacima, bez potrebe da budem prisiljen oponašati ih u pogreškama. Želio bih biti uključeniji u grupu a da pritom ne moram odbaciti svoje kršćanske principe. To je teško. Teško, ali ne i nemoguće.”

Naposljetku mu se stanje pogoršalo te su mu nakon treće operacije lijeva ruka i noga ostale paralizirane. Često je ponavljao: “Moramo živjeti svaki dan kao da je posljednji, ali ne u tuzi smrti, nego u radosti zato što smo spremni susresti Gospodina!”

Matteo je preminuo 24. travnja 2009. okružen članovima svoje obitelji i prijateljima.

Postulatorica njegove kauze na web stranici posvećenoj mladom časnom sluzi Božjem napisala je kako je imao “duboko nutarnje opredjeljenje usmjereno prema pročišćavanju svog srca od svakog grijeha”, te da je osjećao svoju duhovnost “ne s težinom, naporom ili pesimizmom”, nego sa stalnim pouzdanjem u Boga i “odlučnim i vedrim pogledom prema budućnosti…”.