Papa Franjo 30. kolovoza unaprijedio je kauzu za proglašenje svetom Marije Cristine Cella Mocellin, koja je žrtvovala život radi svojeg djeteta te je ona odsad časna službenica Božja, prenosi CNA.

Mnogi ju već sada uspoređuju sa svetom Giannom Berettom Molla budući da su obje žene odbile medicinsku terapiju koja bi ugrozila njihovu nerođenu djecu.

Maria je rođena godine 1969. u gradiću Cinisello Balsamo kraj Milana. Odrasla je pokraj samostana sestara ljubavi svete Joane Antide Thourete te i sama razmišljala o duhovnom pozivu.

Sa 16 godina je shvatila da ju Bog ipak poziva na bračni život kada je upoznala Carla Moccellina mladića koji će joj kasnije postati suprug.

Marijin život dobiva nagli zaokret kada su joj u 19. godini života liječnici otkrili sarkom u lijevoj nozi. Ipak, teška zdravstvena dijagnoza nije ju spriječila da na život gleda s radošću. „Shvatila sam da je sve dar, čak i bolest, zato što, ako živimo na najbolji način, može nam pomoći da rastemo“, napisala je Carlu 1988. godine.

Liječenje sarkoma pokazalo se uspješnim te je Maria uspjela završiti srednju školu i godine 1991. udati se za Carla. Ubrzo su dobili dvoje djece: Francesca i Luciju te očekivali treće.

Tada je mladi bračni par Moccellina saznao tešku vijest, Marijin rak se vratio. Liječnici su predložili kemoterapiju, ali Marija je odbacila tu mogućnost budući da bi to moglo ugroziti život malenog Riccarda koji se u njoj razvijao.

Godine 1994. na svijet je došao zdrav dječak,  ali u tom trenutku se rak već proširio po Marijinim plućima i izazivao joj ogromne boli. Razmišljajući o svojoj patnji napisala je: „Vjerujem da Bog ne bi dopustio bol kada iz nje ne bi želio izvući tajno i misteriozno, ali stvarno dobro… Vjerujem da ću jednog dana shvatiti smisao svoje patnje i da ću zahvaliti Bogu na njoj.“

22. listopada 1995 s 26 godina Maria je preminula od posljedica bolesti, ali priča o njezinoj hrabrosti i velikodušnosti nastavila je živjeti.

U pismu upućenom svom sinu kojeg je napisala mjesec dana prije smrti naglasila je ljepotu njegovog života:

“Dragi Riccardo, moraš znati da nisi slučajno došao na svijet “, započela je. “Gospodin je želio tvoje rođenje unatoč problemima koji su postojali… kad smo saznali za tebe, voljeli smo te i htjeli čitavim svojim srcem.”

“Te večeri u autu pri povratku iz bolnice pomaknuo si se po prvi puta. Činilo se kao da govoriš: ‘Hvala ti mama što me voliš!’. A kako da te ne volimo. Dragocjen si, i kada te pogledam i vidim ako si prekrasan, živahan, drag, mislim da ne postoji patnja koju se ne bi isplatilo podnijeti zbog djeteta.”

Maria je redovito vodila i svoj duhovni dnevnik u kojoj se odražavao njezin pogled na život i odnos s Bogom: „Gospodine želim samo Tebe! Volim samo Tebe! Tražim samo Tebe. Pa što ako patimo u ovom životu ako me ti čekaš kako bi mi dao neizmjernu radost?“

U godini i kojoj je umrla zapisala je: „Iako je moje zdravlje neizvjesno… Sretna sam! Sramim se moliti Gospodina za bilo što drugo jer je čudo već to: Ako nas On voli i ako volimo jedni druge, ništa drugo nije važno.“

Inače, na isti dan kao i Maria Cristina Cella Mocellin, časnim slugom Božjim proglašen je i fra Placido Cortese poznat kao ‘Creski Kolbe’ kojega su godine 1944. u Trstu mučili i ubili nacisti jer je pomagao u spašavanju Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom.