Od 1950. naovamo 14% dijecezanskih svećenika koji su služili u Novom Zelandu optuženo je za zlostavljanje. Rezultat je to izvještaja kojeg je objavila tamošnja biskupska konferencija, prenosi Tablet.

Prijavljeno je ukupno 1680 slučajeva zlostavljanja navodno počinjenih od strane 1122 katoličkih svećenika, redovnika, redovnica ili laika, a imena 592 njih su objavljena.

“Gotovo polovica prijavljenih zlostavljanja uključivala su povredu seksualne prirode”, stoji u izvještaju. “1960-e i 1970-e bile su godine s najviše prijavljenih zlostavljanja, a 75% njih otpada na razdoblje prije 1990.”

U izjavi objavljenoj nakon objave izvještaja, predsjednik Novozelandske biskupske konferencije, kardinal John Dew, kazao je da je ono što je istraga utvrdila “zastrašujuće i nešto čega se duboko sramimo.”

“Dok nastavljamo surađivati s Kraljevskom komisijom za slučajeve zlostavljanja i graditi sigurniju Crkvu za sve, čvrsto se nadam da će nam činjenice poput ovih pomoći da se suočimo s tužnom stvarnošću”, kazao je kardinal Dew te dodao kako će Crkva izvući pouku iz ovoga te “potvrditi svoje predanje radu na zaštiti”.

Šokantni izvještaj je naručila Biskupska konferencija Novog Zelanda na zahtjev nezavisne državne komisije koja se bavi slučajevima zlostavljanja djece, mladih i ranjivih skupina koji su boravili u državnim ili vjerskim institucijama između 1950. i 1999.

Istraživanje slučajeva zlostavljanja unutar Katoličke Crkve provela je nezavisna skupina Te Ropu Tautoko koja je istražila dokumente iz šest biskupija, 43 vjerske kongregacije, 428 župa, 170 katoličkih škola i 67 institucija posvećenih skrbi u Novom Zelandu. Optuženo je 14% dijecezanskih svećenika koji su služili na Novom Zelandu od 1950., 8% redovnika te 3% redovnica.

Od ukupno 1680 prijavljenih zlostavljanja, 1350 ih se odnosilo na djecu, 164 na odrasle, dok u 167 slučajeva dob nije utvrđena. Gotovo pola ukupnih zlostavljanja odnosi se na “seksualnu štetu nanesenu djeci”.

Prema izvještaju, 687 slučajeva vezano je uz “obrazovne ustanove, 425 uz ustanove za skrb, 228 uz župe i 122 uz ostale lokacije. Daljnjih 219 slučajeva navodno su se dogodili na neutvrđenim lokacijama”.

Organizacija pod imenom Mreža žrtava svećeničkog zlostavljanja (SNAP) na izvještaj je reagirala izrazom sumnje na njegovu točnost navevši kako se u njemu nalaze samo slučajevi “u kojima se pritužba podnijela i zabilježila” te da na njega ne treba gledati kao na “sveukupni popis svih zlostavljanja koja su se dogodila”.

“Stvarni razmjer seksualnog zlostavljanja vrlo je teško izmjeriti”, naveli su iz SNAP-a. “Prema informacijama koje mi imamo, stvarni razmjer zlostavljanja je mnogo veći, do 12 puta veći uzevši u obzir da se tek svako dvanaesto zlostavljanje prijavi”.

Prema procijeni iste komisije koja je zahtijevala provođenje istrage slučajeva zlostavljanja unutar Katoličke Crkve, ukupan broj djece koji je zlostavljan u institucijama državne skrbi od 1950. do 1999. iznosi barem 25o ooo. Komisija je krajem 2020. obznanila da joj se javilo oko 1900 žrtava te izrazila očekivanje da će joj se do kraja provođenja istrage koje bi trebalo biti 2023. javiti još tisuće drugih.